PROFIL-BOMBARDIRAJTE SLOBU-BR. 36

AUSTRIJA PROFIL br. 36 Bombardiraj Slobu! "Ti su bili dobri: predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, koji bi da nema na sebi bijelo odijelo Pierrea Cardinea i ručno izrađene cipele, izgledao kao svoj vlastiti tjelohranitelj; a premijer republike srpske, Milorad Dodik, jak čovjek koji je svojim odmjerenim govorom gotovo bez emocija silno suprotna pojava vatrenom pjesniku, psihijatru i ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, koji je donedavna predvodio bosanske Srbe. (...) To su bili dobri. Obojica su osudili ultranacionalizam koji je njihove zemlje odveo u katastrofu, hvalili europski put iz nesreće, pledirali za slobodnu trgovinu, otvaranje granica i demokratizaciju, pokazali razumijevanje za borbu albanskih pobunjenika protiv koljača koje šalje Beograd. No ponajprije u Slobodanu Miloševiću vide čovjeka koji onemogućuje budućnost regije. Crna Gora (republika Jugoslavije) i bosanska Srbija protiv Slobe. I to još nije sve. Milošević je doduše ušutkao demokratsku oporbu u Srbiji. No veliki studentski pokret prošle godine pokazuje potencijal 'druge Srbije', Srbije koja želi biti europska i demokratska i koja se odriče ratničkog šovinizma. Poznato je da mladi Srbi osim toga u velikom broju odbijaju ići u rat protiv Albanaca na Kosovu. Po papirima bi Milošević - stisnut sa svih strana - morao biti slab. Ali nije. Nečastivi je čvrsto u sedlu. Albanci ne mogu dobiti rat na Kosovu. Glede toga svi se slažu. No ni Beograd ne može vojno definitivno pobijediti - iako je prošlih tjedana gerilu otjerao u brda. Čini se da baš takvo stanje Miloševiću odgovara. Očito ne želi rješenje kosovskog pitanja. Jer mu uopće nije stalo do te pokrajine Srbije koja teži za neovisnošću ili barem širokom autonomijom. Ne želi pregovarati. Jer samo kao gospodar rata može ostati na vlasti. Pa makar i neuspješan. Najnovija povijest to pokazuje: uvijek je doživljavao poraze. Srbi iz hrvatske krajine protjerani su iz svoje domovine. U Bosni su tamošnji Srbi morali prihvatiti poraz. Ne može iskorijeniti albansku gerilu na Kosovu izgrađenu u kratko vrijeme. Čak ni okrutni progoni koje na Kosovu provodi srpska soldateska, ne mogu dovesti do uspjeha 'ethnic cleansinga': 90 posto Albanaca ne može otjerati ni tako strašnim operacijama. On to zna. No čini se da ga to ne brine. Uzda se u ratnu logiku, ma kuda ga odvela. Za rezultat mu je očito svejedno. Milošević očito nije ni pravi nacionalist, nego političar koji izrabljuje srpski šovinizam da bi ostao na kormilu. Miloševićeva beskrupuloznost jedan je od njegovih aduta. Drugi je oklijevajuće držanje međunarodne zajednice. Kad je u veljači počelo na Kosovu, činilo se da je Zapad u Bosni izvukao pouku. Zaklinjao se da ovoga puta neće nasjesti Slobi i prijetio da neće nedjelotvorno gledati bude li i dalje bjesnilo na Kosovu. A stratezi NATO-a okupili su se da bi razradili opcije vojnog napada. U međuvremenu je 300 tisuća ljudi s Kosova u bijegu. Sela su bombardirana, kuće spaljene, već je nekih tisuću ljudi izgubilo život zbog terora Miloševićevih postrojba. Planovi za vojnu intervenciju NATO-a skupljaju prašinu u ladici. A Beograd i dalje igra svoju zlu igru. Točno je: u međuvremenu se puno toga dogodilo što odvraća međunarodnu pozornost od Balkana: azijska kriza, rat u Kongu, terorizam i Monica. Sada ruski ponor. Nedjelotvornost Zapada na Kosovu ipak je škandal. U svakom slučaju moralni. Osim toga je i velika strategijska glupost. Jer kosovski rat osigurava Miloševiću vlast. Neometani nastavak borba prijeti destabilizacijom čitave regije. Dakako, mora doći do političkog rješenja. Ali dragovoljno - i to su pouke prošlosti - Milošević neće pregovarati. Treba ga bombardirati za pregovarački stol. Udarima iz zraka i/ili ulaskom kopnenih postrojba. Vojno kao i politički takve su akcije nešto manje zamršene nego u Bosni. Jasnije je nego što je tamo bilo tko su dobri, a tko loši. Vojnu bi akciju na Kosovu pretežna većina stanovništva pozdravila klicanjem. A time se ne komplicira političko rješenje: najšira autonomija Kosova u okviru jugoslavenske federacije. Čak bi i kontrolirano odvajanje trebalo pretpostaviti ratnom statusu quo" - drži Georg Hoffmann-Ostenhof. 310126 MET aug 98