DELO-GRANICU RIŠU SAMO HRVATI-17. VIII.

SLOVENIJA DELO 17. VIII. 1998. Zar granicu zbilja rišu samo još Hrvati? "Ako Hrvatska sama dobro zna gdje prolazi državna granica sa Slovenijom i uvjerena je da Slovenija u slučaju četiri sela uz Dragonju poseže na njezino područje, doista se možemo zapitati je li međudržavno diplomatsko povjerenstvo za određivanje granice uopće potrebno. No možda je granicu uz Dragonju na tom području zbilja već zacrtalo to isto diplomatsko povjerenstvo kako to hrvatskoj javnosti poručuju hrvatski mediji, no slovenska javnost o tomu još ništa ne zna. Ako je informacija iz hrvatskih medija točna, tada hrvatska diplomacija ima pravo kad kaže da je podjelom kućnih brojeva Slovenija posegla na njezin teritorij i od slovenskih diplomata traži opravdanje. Neobično je kako se brzo mijenja diplomatski položaj, odnosi sila i veličina jedne ili druge države. Još prije nekoliko godina (1994.) slovenska je diplomacija planula jer su na prijepornom području četiri zaselka (Mlini, Škrile, Bužini i Škodelin) Hrvati počeli priključivati telefone sa slovenske na hrvatsku telefonsku mrežu. Isto se dogodilo s vodovodnom mrežom...Na istom prijepornom području nalazi se i hrvatska 'nadzorna točka' (a ne 'međunarodni granični prijelaz') Plovanija koju su Hrvati gradili u nekih deset nastavaka. Jedva su počeli graditi, kad je stigla oštra nota iz Ljubljane i Zagreb je naručio prekid radova. Tako je betonska mješalica nekih pet godina polako ali izvanredno ustrajno radila s prekidima. Da je Hrvatska i 1994. bila tako uvjerena u svoje pravo, ne bi joj ni palo na pamet prihvatiti bilo kakvu notu od Slovenaca. Sada na tom graničnom prijelazu stoje dvije ploče koje zorno pokazuju da je to granični prijelaz i da tu počinje Republika Hrvatska. Slovenija više ne šalje u Zagreb note, ali za pet obitelji šalje kućne brojeve (što je mogla napraviti već prije deset ili čak petnaest godina) a sada grmi u Zagrebu gdje više niti ne dvoje da bi to područje moglo biti sporno. Priznaju doduše da je područje nacionalno mješovito i da osim Slovenaca i Talijana tamo žive i Hrvati. Kad smo mi novinari u lipnju 1994. obišli te zaselke, u Bužinima nas je grubo napala malo čudna gospođa i dala nam znati da je to 'ničija zemlja - jesi li razumio'. To je 92 hektara zemljišta, približno deset kilometara dugačak i u prosjeku više od sto metara širok pojas. U lipnju 1994. to su područje posjetila i trojica slovenskih zastupnika. Dr. Dimitrij Rupel tada je preko granice još putovao bez osobne iskaznice iako su mu Hrvati oštro preporučili da si je to priuštio prvi i zadnji put. Zmago Jelinčič razgledavao je prostor gdje bi piranska općina mogla izgraditi most preko Dragonje, kako bi stanovnici imali lakši prilaz svojoj općini. Svi stanovnici sela Škodelin tada su se zvali Pribac (osim jedne gospođe koja se doselila s Korčule) a Pribci su uglavnom Slovenci. Do osamostaljenja elektriku su dobivali iz Hrvatske, imali su hrvatske osobne iskaznice, hrvatske registarske pločice a sve drugo (telefon, vodovod, škole, službe, zemljišnu knjigu, odvoz smeća itd.) imali su u Sloveniji. Da su se držali slova dogovora, nitko, ni sa slovenske ni s hrvatske strane ne bi smio ništa mijenjati sve dok se države barem približno kulturno ne dogovore kuda tko spada, jer se očito radilo o zemljištu koje bi mogla prisvajati jedna ili druga strana, dakle o evidentno 'spornom' zemljištu. Spornom ponajprije zbog temeljnog i ishodišnog načela razgraničavanja na kojem je dugo godina ustrajala slovenska diplomacija - da se naime ishodišna granica među državama mora zacrtati po katastarskim granicama a zatim posebno obraditi osobitosti. A četiri sela na Dragonji bila su osobitost dok Hrvatska nije izgradila novu cestu do Škodelina, prebacila telefone, izgradila vodovodnu mrežu i uzela prostor pod svoj nadzor. Sada hrvatske 'note' zvuče paradoksalno i čak ironično, jer radi se o području za koje je prije nekoliko godina i sama primala note i očito ubrzo shvatila da je najbolje da ga konačno anektira. Za dvije ili tri godine Slovenci su morali već zaboraviti da je to područje bilo sporno. Osim poslovične mekoće, to bi značilo da su Slovenci i jako zaboravljiv narod. No baš sadašnja reakcija Zagreba dokazuje da će povjerenstvo koje se sa susjedima treba dogovarati o granici, morati biti drukčije diplomatsko, jer očito se radi o školi kojoj slovenska diplomacija do sada nije bila dorasla" - piše Boris Šuligoj. 180119 MET aug 98