BELGIJA-LE SOIR OD 28.7.98. KOMUNIZAM

BELGIJA LE SOIR 28. VII. 1998. Konačna smrt crvene zastave Xavier Zeegers piše o povijesti crvene zastave: "Suprotno raširenom mišljenju, SSSR nije rođen u doba revolucije 1917., već 1921. i sasvim je prirodno da se nametnula crvena boja, boja strasti i revolucije (i boja Komune iz 1871.). Lenjin je prihvatio simbol ukrštenog srpa i čekića kao simbol zajednice seljaka i radnika, nad kojima je petokraka, znak internacionalizma: revolucija je trebala pobijediti svijet (jedan krak, jedan kontinent). Zastava Angole najvjernija je sovjetskoj: donje crno polje označuje crnu Afriku; nož i zupčanik podsjećaju na isti savez seljaka i radnika. Početkom svibnja 1945. crvena je zastava postala slavna, zahvaljujući geniju Jevgenija Kaldeja, fotografa svjetskog glasa čiji je talent nažalost bi ugušen i kojega je agencija TASS poslala za Crvenom armijom. Kao Židov progonjen u doba Staljina, bez dara za trgovinu, umro je u bijedi prošle godine. U Berlin je došao u jeku rata sa samo tri zastave, zapravo stolnjaka koja je uzeo u Moskvi sa stola članova komunističke partije, na kojima je njegov prijatelj krojač izvezao zvijezdu i dvije alatke. Zatim su počele pripreme. Kaldej moli vojnika Sokolova da izvjesi zastavu na tornju u blizini Reichstaga. No ovaj ima vrtoglavicu i traži da ga drže za noge. Klik: sigurno jedna od fotografskih snimaka stoljeća. No agencija TASS ga odbija. Onaj koji drži noge ima sat na svakoj ruci! Nema ni govora da se dade povoda mišljenju kako su vojnici Crvene armije pljačkaši. Nagodili su se: drugi će se sat izbrisati. Druga stvar: ova dvojica vojnika nisu bila pogodne nacionalnosti. Staljin je htio jednog Gruzijca, kao on, i jednog Rusa. Tako su pravi isključeni, a dvojica čistih statista su čašćeni, odlikovani i tetošeni sve do 1992. kada je Kaldej objelodanio istinu. (...) Nikakvo čudo što je Kina koja je - službeno - komunistička, zadržala svoju crvenu zastavu sa četiri zvijezde oko jedne veće. O tome postoje tri inačice. Najveća zvijezda predstavlja vodeću komunističku partiju okruženu, ako hoćete, seljacima, radnicima, službenicima i 'domoljubnim' kapitalistima; ili podsjeća na samu Kinu sa svojim četirima manjim područjima: Mandžurijom, Mongolijom, Sinkiangom i Tibetom; ili na pretka iz dinastije Huang koja je veća od drugih. Iako Kina slijedi put SSSR-a, ona će možda zadržati crvenu boju koja je za Kineze boja blagostanja (još puno prije 1949.), no hoće li prihvatiti bijelo sunce s dvanaest zraka u kantonu, zastavu Sun Yat-Sena i sadašnje Formoze? Vidjet ćemo. Kad se Koreja ponovno ujedini, crvena će zvijezda na bijelom krugu zacijelo nestati kao i čekić, snop žita i kompas bivše Demokratske Republike Njemačke. Nakon neuspjeloga državnog udara iz kolovoza 1991. pobjednički i na prvi pogled skroman Jeljcin napadno maše ruskom carskom zastavom, otkrićem nakon barem osamdeset godina i obmanom za druge: ponovno je tu zastava Nikolaja II. Ili prije zastava Petra Velikog koji je početkom XVIII. stoljeća Rusko Carstvo htio približiti zapadnom svijetu. On se nije okrenuo prema Francuskoj, već prema Nizozemskoj (gdje je kao mladić studirao), a Sankt Peterburg, njegov grad, nadahnut je Amsterdamom, kao i ruska zastava ... nizozemskom prinčevom zastavom (Prinsevlag) raspored polja koje je promijenio. Kojega princa? Guillaumea prvog od Orange-Nassaua čiji je grb bio narančasto-bijelo-plav. Odatle i narančasta boja nizozemskih navijača! (...) Je li doktor Jose Gaspar Francia, prvi predsjednik Paragvaja, 1816. bio nadahnut Nizozemskom kao i Petar Veliki? I on je izabrao istu zastavu. No zabuna nije moguća jer Paragvaj na prednjoj strani bijelog polja ima državni grb sa zvijezdom koja podsjeća na neovisnost iz 1811., a na stražnjoj strani lava koji ponosno stražari pred frigijskom kapom, simbolom slobode. Ne zaboravimo da i Tajland pridonosi zbrci sa svojim nejednakim trobojnim poljima, otkako je izbacio svoga lijepog slona, simbol dinastije. Jednom, 1916. zastava je bila izvješena naopako. Kralj se zakleo da se to više neće ponoviti!" 290251 MET jul 98