20. VII. - ŠPANJOLSKI EL PAIS - O OSNIVANJU MEĐUNARODNOG SUDA

ŠPANJOLSKA EL PAIS 20. VII. 1998. Tko pobjeđuje, taj sudi "Petorica velikih najviše su se protivili stvaranju suda koji će kažnjavati ratne zločince. Najveći, dakle i najjači, najviše se tome i protivio. Istina, više se ne kaže petorica velikih, nego stalne članice Vijeća sigurnosti, jedine koje imaju pravo veta i jedine koje zaista imaju pravo oružje za masovno uništavanje (Indija i Pakistan su lokalne sile, a izraelsko je oružje zapravo američko). Drugim riječima, one države koje su pobijedile u ratu. A, barem u teoriji, netko ga je zaista izgubio. Velika Britanija je ostala bez svoje polovice svijeta zahvaljujući kojoj se bogatila i postala je, manje-više dragovoljno, ovisna o jednom drugom carstvu, zato je ona najviše poticala stvaranje toga suda. A Njemačka, može li se reći da je zaista izgubila rat? Oslobodila se Hitlera, a ostalo joj je bogatstvo Europe. Na toj očitoj nepravdi utemeljen je UN. Poredak koji su uspostavili pobjednici nad onima koji su izgubili i nad onima koji nisu imali nikakve veze s tim ratom, budući da su izgubljeni u svojim zakutcima po Africi i Aziji. Sud i zakonik za kažnjavanje ratnih zločinaca samo su fikcija čija je svrha ozakonjivanje osvete. Vidio sam ja već sudove koji su sami po sebi bili ratni zločin. Vidio sam ja petoricu velikih kako ubijaju i sude onima koji su izgubili, i kako vlastite zločine prikazuju kao pobjedu dobroga nad zlom. I rat je, sam po sebi, zločin. A zločin je i mir kad krik pobjednika zapjeva vladavinu zakona. Umiruje me činjenica da je pobjednik nad pobjednicima, SAD, pokušao spriječiti stvaranje tog zakonika i tog suda. Amerikanci nisu licemjeri. Svojedobno su im sudili i osudili su ih na Russellovom sudu, na temelju običnog svjedočenja kojim su opisani užasi iz Vijetnama. SAD je nasilna država (koja to nije?), vjeruje u rat i u to da je važno pobijediti u ratu. I da samo onaj koji pobijedi može suditi, opisivati, filozofirati, ozakonjivati i pisati povijest. Pitanje o dobrima i o lošima, koje vidimo da se sada postavlja, plod je službenog opisa onih gore, onih jačih. Od Somalije do južnih Slavena, od latinskoameričkih diktatura do Iraka, Irana, Libije i arapskih država s kojima Zapad najmanje razgovara. Možda ovaj sud za ratne zločine, kao i velika društva naroda, ona prijeratna i ona poslijeratna, kao i sve konferencije o razoružavanju, kao i sve zabrane korištenja bojnih otrova i mina, ipak uspije nešto postići. To su ideje ovoga stoljeća: prve pacifističke ideje poslije stotina milijardi godina", piše Eduardo Haro Tecglen. 210215 MET jul 98