16. VII LA REPUBBLICA AMERIKA I MEĐUNARODNI SUD

ITALIJA LA REPUBBLICA 16. VII. 1998. Svjetska suđenja "Neprihvatljiv za dvije trećine čovječanstva; tako je David Scheffer, vođa američkog izaslanstva na konferenciji u Rimu, ocijenio nacrt sporazuma, koji još nije podijeljen, za uspostavu međunarodnog kaznenog suda. Tim je riječima, naizgled, isključio svaku mogućnost da Sjedinjene Države, koje dakle neće potpisati dokument o uspostavi, ponovno razmotre prijedlog. Uz Sjedinjene Države trebali bi stati i Francuska, Kina i Rusija. No i Nigerija, Indija, Pakistan te Libija, Iran, Irak, Indonezija, Kuba... zemlje čvrste demokratske tradicije, ali i 'zločesti' međunarodnog poretka, upravo one iste države s kojima Washington ne želi imati ništa. Američka zabrinutost nije posve neshvatljiva jer, kao i Pariz, i Washington ima tisuće vojnika razmještenih u inozemstvu i ne želi ih vidjeti s lisicama na rukama pred stranim sucima radi nečega što bi moglo biti hir 'prosecutora' kojega se ne može nadzirati. Senator Jesse Helms iz kongresnog povjerenstva za vanjske poslove iscrtava scenarije katastrofe, s marincima izloženima političkim procesima po cijelom svijetu, gotovo poput 'ljudskih štitova' zbog Amerike, na raspolaganju svakom luđaku ili kritičaru. No nije tako, kao što piše 'New York Times', međunarodni kazneni sud bi američke vojnike, umjesto da ih ugrožava, mogao bolje štititi. Štoviše, 'u Bosni nije ubijen niti jedan Amerikanac i stoga što su se oni najnasilniji sakrili' zbog naloga za uhićenje izdanog od Haaškog suda. U igri je, u biti, ponajprije ponovno razmatranje ravnoteže moći proizišle iz Drugoga svjetskog rata, i, zapravo, oni koji vode stranu koja je protiv, četiri su od pet zemalja stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Više nego što su zabrinuti zbog instrumentaliziranog korištenja suda, čini se da su skloni reviziji 'organizma'; ne više samostalan sud koji je prvi korak podjeli vlasti i ponovnom cjelovitom razmatranju koncepta nacionalne suverenosti, već jedan novi instrument na raspolaganju moćnicima svijeta, koji bi se koristio prema političkim prilikama, kao batina ili kao mrkva. To nije ono što traži međunarodna zajednica, to nije ono što se očekuje od one iste vlade koja je prije nekoliko dana hrabro izrazila mišljenje Zapada o Tienanmenu." 162347 MET jul 98