FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

AU 9. VII. DIE PRESSE: JE LI TRANSATLANTSKA SURADNJA NUŽNA ZA SIGURNOST EUROPE?

Autor:
AUSTRIJA DIE PRESSE 9. VII. 1998. Problem nije NATO "U pozadini sukoba oko austrijske neutralnosti i pristupa NATO-u sve se oštrije ističe dalekosežno pitanje je li i u kojoj mjeri transatlantska suradnja nužna za sigurnost kontinenta nakon završetka hladnog rata te je li u sadašnjem obliku primjerena gospodarskim interesima Europe. Je li NATO više čimbenik stabilnosti ili izvor problema (proširenje na istok)? Analiza političkih, vojnih, gospodarskih aspekata spomenute transatlantske suradnje težište je 15. međunarodne ljetne akademije u Stadtschlainingu. Već je glavna rasprava o NATO-u pokazala da otpor pristupu NATO-u i kritika transatlantskih odnosa dolaze s dvije strane. Tko se zalaže za mirovnopolitičku orijentaciju Europe, odbit će članstvo u NATO- u budući da je ono usmjereno na proširenje moći, naoružavanje i vojno nametanje gospodarskih interesa dok su NATO-ove članice na dramatičan način uključene u globalnu politiku SAD. Stoga onaj tko sanja u europskoj vojnoj sili i velesili sve skeptičnije pa i odbojno reagira na transatlantsku suradnju, budući da SAD u toj suradnji imaju glavnu riječ u svim vojnim i gospodarskim pitanjima. Kritički orijentirani europski realpolitičari i znanstvenici smatraju da problem nije NATO niti europeizacija zapovjednih položaja već raspodjela vlasti u savezu - naime, oni ne prihvaćaju tvrdnju 'da Sjedinjene Države nemaju nikog sebi ravnog', kao što je lapidarno sročio jedan britanski znanstvenik. Nema sumnje da su SAD danas jedina hegemonijalna svjetska sila. No, sporna je potreba Europe da se u kontekstu promjene sigurnosnog stanja štiti najsilovitijom ratnom mašinerijom svih vremena, koja osim toga ne jamči bezuvjetno optimalno ratovanje u balkanskim gudurama. U prvom redu nameće se pitanje opravdava li vojna nadmoć isključivu vladavinu kao što objavljuju neorealisti? Ne opravdava li to svaku agresivnu hegemonijalnu politiku? Ne bi li trebalo definirati zajedničke sigurnosne interese SAD i Europe? Ne bi li istinsko partnerstvo SAD i UN i OESS, kao mandatara, svijetu jamčilo veću sigurnost? Trajna američka globalna hegemonija nije moguća baš kao ni trajna neutralnost. Za to će se već pobrinuti novi akteri u međunarodnoj areni. Bilanca transatlantskih gospodarskih odnosa u poslijeratnom razdoblju jednoznačno očituje prevlast SAD. Amerikanci su spretnim osvježavanjem sigurnosnopolitičkih i gospodarskih aspekata uspjeli širom svijeta nametnuti svoju prevlast u gospodarskoj sferi. No, najveći je trgovinski partner EU i dalje sama EU. Globalizacija svjetskog tržišta provedena je po američkom uzoru. No, možda je upravo to prilika za daljnji razvoj europskoga gopodarskog modela ukroćenog kapitalizma kao alternative. Hegemonijalna pozicija SAD prevladala je i u vojnoj industriji i istraživanjima. SAD neprekidno od Europljana zahtijevaju pojačane obrambene napore, usmjeravajući pritisak na sve zemlje da kupuju svoje oružane sustave od američkih tvrtka. Zahvaljujući tome, američki gopodarski sustav postao je daleko ovisniji o velikodušno financiranom sektoru vojne industrije, te je smanjenje naoružanja za SAD daleko bolnije nego za Europu. Kako god ocjenjivali rezultate transatlantske suradnje, sve veći gospodarski problemi opterećuju europsku integraciju i atlantsku suradnju. Kako bi izgledao poželjni scenarij? Na mirovnopolitičkoj razini, trebao bi obuhvatiti suradnju, čiji bi cilj trebalo biti razoružanje i rješavanje sukoba. Na razini politike moći, trebao bi obuhvaćati suradnju koja uspješno uspostavlja europsko-američku ravnotežu. Utopija? U politici uvijek postoji mogućnost koje navodno nema", piše gost komentator Gerald Mader. 100020 MET jul 98

An unhandled error has occurred. Reload 🗙