7. VII. EL PAIS - O NOGOMETU I EUROPI

ŠPANJOLSKA EL PAIS 7. VII. 1998. Euro ili Mondial s europskom ekipom "Pretpostavlja se da je euro, zajednička europska valuta, izmišljena, među inim, zato da bi 300 milijuna europskih stanovnika steklo dojam da pripada nečemu zajedničkome. No, čini se da je stvarnost posve drugačija. Onakva kako su je dražesno opjevali, bez ikakva srama, deseci političara i bankara koji su se prošlog tjedna našli u frankfurtskoj Staroj operi na službenom predstavljanju Europske središnje Banke. Money, money, money, makes the world go around... O tome se radi u sadašnjoj Europskoj uniji. Jer, budimo iskreni, sada, za vrijeme ljeta, vladaju vrućine, nitko se ne odvaja od televizora i ako je tko zaista želio da onih 300 milijuna građana osjeti da pripadaju nečemu, najbolji i najbrži način bio bi primjena famoznog Bosmanova zakona za održavanje svjetskih nogometnih prvenstava. Ivan de la Pena igrat će za Lazio, a Vieri ostaje u madridskom Atleticu zato što su sudovi Europske unije odlučili da ne postoje talijanski, danski, njemački i španjolski nogometaši, nego europski. I da ne postoje madridski, katalonski i milanski nego europski klubovi. Nažalost, takva se razmišljanja nisu vodila na svjetskim prvenstvima. Onih 300 milijuna građana zajednički bi pjevalo kad bi nas predstavljala jedna jedina nogometna ekipa, u plavim majicama sa žutim zvjezdicama, a u njoj bi igrali Laudrup, Owen, Del Piero, Bergkamp, Zidane i Kiko, da ne nabrajamo ostala imena. Od Kopenhagena do Madrida, milijuni ljudi obožavali bi europske boje koje bi mogle pobijediti Ronalda, Rivalda i Bebeta (na kraju krajeva, Brazil možemo smatrati cijelim jednim kontinentom). I svi bi Europljani, nema sumnje, stavili ruku na srce pri intoniranju himne Europske unije koja je, recimo i to, mnogo ljepša od Cabaretove pjesme. (...) Osim toga, moćna bi Njemačka na taj način bila pošteđena poniženja da je iz natjecanja izbaci nekakva Hrvatska, država koja je sama sebe izmislila u mutnim godinama poslije pada Berlinskoga zida, a Davor Šuker, koliko god on igrao za Real Madrid, morao bi pričekati na proširenje Europske unije za ulazak u plavo-žutu ekipu. Tko zna kakve bi posljedice takav Mondial imao na zamršene njemačke izbore koji se održavaju 27. rujna. Jer, kad jednom završi ovaj Mondial s puno država, najrazumnije bi bilo da mi ostali Europljani ne odvajamo oka od Njemačke. Čitanje tjednika 'Die Zeit', s puno teksta i malo ilustracija, možda nije preporučljivo za plažu, ali bi nas moglo navesti na prave zaključke. Prošlog je tjedna na prvoj stranici pisalo: 'Ništa nije nemoguće, ali ponovni izbor Helmuta Kohla, nakon 16 godina koliko je na vlasti, zaista bi bio nevjerojatan'. U Njemačkoj, čiji izborni sustav gotovo da ne dopušta apsolutnu većinu, naglašavaju da socijaldemokrati i njihov predstavnik Gerhard Schröder mogu dobiti relativnu većinu i da će morati stvoriti koaliciju bilo sa Zelenima, bilo s liberalima (ako te dvije stranke budu kadre skupiti, svaka za sebe, 5 posto glasova birača). Ili će se morati stvoriti 'velika koalicija', s Kohlovim demokršćanima, ali, jasno, bez sadašnjeg kancelara. A nama Europljanima, kao cjelini, jako je važno što će se dogoditi. Sljedećih šest mjeseci Europskom unijom predsjeda Austrija, a ta je država oduvijek (nekad i previše) gledala prema Njemačkoj u nedostatku inspiracije. A, osim toga, 1. siječnja 1999. godine, kad na snagu stupa euro, na to mjesto dolazi i sama Njemačka. Drugim riječima, pred nama je jedna posve 'germanska godina' na čelu Europske unije. I kao što smo vidjeli ovih dana na primjeru njezine nogometne ekipe, ideja baš i nema mnogo", piše Soledad Gallego- Diaz. 080154 MET jul 98