ŠVICARSKA 2. VII. NZZ: ZAJEDNIČKI ILI ODVOJENI UDŽBENICI U BIH?

ŠVICARSKA NEUE ZÜRCHER ZEITUNG 2. VII. 1998. Sporni udžbenici u Bosni "Odluka o pokoravanju sili činjenica i primjeni postojećih nastavnih planova i udžbenika u započetoj školskoj godini, koju je u jesen prošle godine donijelo ministarstvo školstva bošnjačko- hrvatske federacije, izazvala je buru nezadovoljstva među zagovornicima multietničke i jedinstvene Bosne. Posljedica te odluke bilo je ponovno odvajanje ionako ratom traumatiziranih učenika po etničkim načelima u pojedinim - ponajprije miješanim - dijelovima federacije; tako su u pojedinim mjestima nastale čak odvojene škole za Bošnjake (Muslimane) i Hrvate; drugdje je odvojena nastava u nizu predmeta - primjer su povijest, zemljopis, jezik i književnost. Izbor nastavnih planova temeljno je ljudsko pravo, isticalo je tada ministarstvo školstva. I na područjima na kojima su u manjini, bošnjačka djeca imaju pravo na zasebno školsko obrazovanje baš kao i hrvatska, naglašeno je. Sadašnje je stanje sve samo ne zadovoljavajuće. Nastava za muslimansku djecu provodi se po bošnjačkom nastavnom planu, nastalom za vrijeme rata. U hrvatskim školama u Bosni - a to se posebno odnosi na Hercegovinu pod hrvatskom prevlašću - upotrebljavaju se udžbenici iz Hrvatske, a u republici srpskoj oni iz Jugoslavije, dakle iz inozemstva. U njima su povijest i kultura Bosne i Hercegovine i bošnjački narod praktički nevažni. Odvojeni školski sustav suprotan je multikulturalnoj tradiciji Bosne i učvršćuje etničku podjelu, kritiziraju njegovi protivnici. Postojeći nastavni planovi 'izvor su novog rata', smatra glavni urednik nezavisnog tjednika 'Dani' Senad Pečanin. Uvjet za izbjegavanje ratovanja u sljedećoj generaciji jest pisanje novih udžbenika, ističe Pečanin. Dalekosežnost tog problema otkrile su gotovo preko noći i međunarodne organizacije, aktivne u Sarajevu. Iz njihovih krugova prolomio se povik ljutnje te je snažan pritisak usmjeren na vodstvo federacije, koje je potom ukinulo odredbu o odvojenim školskim programima. Ministar federacije za školstvo Fahrudin Rizvanbegović brani u razgovoru raniju odluku, tvrdeći da je vlada bila prisiljena preuzeti postojeće nastavne planove kako bi sačuvala školski sustav. Rizvanbegović se zalaže za izradu jedinstvenog školskog programa za čitavu Bosnu, koji bi trebao biti obvezujući i za republiku srpsku. Njegovo ministarstvo trenutačno radi na zajedničkom nastavnom planu za područje federacije, ističe Rizvanbegović. Svi zagovornici zajedničkih udžbenika slažu se u dvije točke: prvo, školski udžbenici - naročito oni za povijest, jezik i književnost, moraju biti očišćeni od ideologije. Ranije su bili marksistički obojeni, a danas su prožeti nacionalizmom, ističu oni. Ti udžbenici potpiruju etničku mržnju, učvršćuju uvriježene slike neprijatelja i nacionalne predrasude, što otežava proces pomirenja, naglašavaju zagovornici zajedničkih udžbenika. Treba u prvom redu opisivati činjenice i nuditi manje tumačenja, ističe se. Zajednički školski udžbenici ni u kom slučaju ne podrazumijevaju nužnu unificiranost, glasi druga točka. Štoviše, oni bi trebali očitovati razlike i posebnosti tri bosanska naroda, istaknuto je. U udžbenicima povijesti treba pokrenuti raspravu o različitim verzijama - napokon, ne postoji jedna jedina istina, a učenici bi trebali naučiti raspravljati sa zagovornicima drugačijih stajališta. Potpuni konsenzus o prošlosti nije moguć ni potreban, slažu se svi. Nije važno hoće li ubuduće postojati samo jedan udžbenik o povijesti ili možda čak tri, naglašava ministar oporbene bosanske vlade u sjeni Juraj Martinović - ključan je dogovor o - po mogućnosti što opsežnijoj - 'zajedničkoj jezgri', dodaje on. No, projekt zajedničkih udbženika izazvao je i otvoreni otpor. Jedan predstavnik hrvatske kulturne zajednice 'Napredak' u Sarajevu zahtijeva očuvanje odvojenih nastavnih planova budući da bosanski Hrvati samo na taj način mogu obraniti svoj 'nacionalni duh' u većinskom bošnjačkom okruženju. Stanovnici Bosne stotinu su godina imali jedinstven školski program i njegovi su rezultati sada vidljivi, upozorava on. Svaka prisila vodi prema novoj tragediji, a unifikacija je put u propast, ističe on. Hrvatski protivnici optužuju zagovornike zajedničkih školskih udžbenika da brisanjem razlika žele od tri postojeće stvoriti novu jedinstvenu bosansku naciju. Kako udovoljiti zahtjevima za zajedničkim nastavnim planom u okružju mržnje, nagomilane tijekom rata, nedostatka kulture dijaloga, autoritarne političke tradicije i dijametralno suprotnih tumačenja povijesnih zbivanja? Martinović i svi predstavnici oporbe smatraju da je glavni problem otpor tri nacionalne strane. Uvjereni su da je smjena vlasti glavni uvjet sastavljanja zajedničkih školskih udžbenika. Nadalje, valja spomenuti i da nacionalne vođe povijest, instrumentaliziranu za političke ciljeve i iskrivljenu po njihovim vlastitim potrebama, smatraju nedodirljivom nacionalnom svetinjom. Tako su vlasti Republike Hrvatske ljutito odbile prijedlog OESS-a, po kojem bi hrvatski i srpski povjesničari trebali pod međunarodnim nadzorom zajednički napisati jedinstvene udžbenike iz povijesti, namijenjene učenicima etnički miješane istočnoslavonske regije. Ni u Bosni očito još nije vrijeme za takav pothvat. Zanemarimo li sadržaj, najveće teškoće krije samo pitanje na kojem bi jeziku udžbenici trebali biti napisani. Naime, nakon raspada Jugoslavije zajednički hrvatsko-srpski, odnosno srpsko-hrvatski jezik također je podređen političkim potrebama i silom razdvojen. Srbi nazivaju svoj jezik srpskim, Hrvati hrvatskim, a Bošnjacima, čiji je nacionalni identitet učvrstio rat, nije u okviru grčevitih odvajanja preostalo ništa drugo nego da svoj jezik nazovu bosanskim. Razlike su male, Hrvati, Srbi i Bošnjaci razumiju jedni druge bez problema. Usprkos tome, većina Hrvata smatra da je školovanje njihove djece na bosanskom jeziku neprihvatljivo a to - s obratnim predznakom - vrijedi i za Bošnjake. Nadalje, Daytonski je sporazum pitanja školstva uvrstio među ovlasti dva entiteta - federacije i republike srpske - a odgovorni političari obje strane neće dragovoljno odlutati od tog prava. Udžbenike iz povijesti trebali bi napisati međunarodni stručnjaci, smatra i Hazim Kažić, domaći suradnik Sorosove fondacije u Sarajevu. Budući da tri nacionalne stranke ne mogu postići dogovor o ključnim pitanjima, visoki predstavnik mora intervenirati i u tom slučaju i dekretirati jedinstvene udžbenike za cijelu Bosnu, ističe Kažić. Jedan srpski novinar na Palama, po vlastitim riječima pristaša Dodikove umjerene vlade, otvoreno izjavljuje da su zajednički nastavni planovi nemogući sve dok Muslimani nedavni rat budu nazivali srpskom agresijom. Pročitate li u bošnjačkom udžbeniku za povijest, namijenjenom četvrtom i posljednjem razredu gimnazije, poglavlje o XX. stoljeću, bit ćete iznenađeni općenito razboritim tonom i nastojanjem da bi se izbjegle polemika. Nema ni nacionalnih muslimanskih simbola. To je zacijelo povezano s činjenicom da su školski udžbenici, nastali za vrijeme rata, sukladno političkoj težnji bosanskog vodstva koncipirani za upotrebu u čitavoj Bosni te se stoga nastojalo sačuvati određenu dozu multikulturalnosti usprkos svim povijesnim i vjerskim razlikama. Doduše, u prvom je planu povijest Bosne i bošnjačkog naroda i prevladava bošnjačko tumačenje zbivanja. To nije nimalo čudno prisjetimo li se da su Muslimani u unificiranim, srpski obojenim udžbenicima u bivšoj Jugoslaviji praktički zanemareni. U bošnjačkim udžbenicima iz povijesti osmanski je period pozitivnije ocijenjen nego u udžbenicima u Jugoslaviji i Hrvatskoj, u kojima je to razdoblje protumačeno kao najcrnje razdoblje tuđinske vladavine. U prikazu bošnjačkog udžbenika iz povijesti, namijenjenog četvrtom razredu gimnazije, istaknuto je da je politika komunističkog režima u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata često u praksi bila obojena 'primitivnim srpsko- crnogorskim hegemonizmom'. Usprkos kritici, usmjerenoj na oblik političke vladavine, Tito je prikazan u povoljnijem svjetlu. Bošnjaci ga smatraju nacionalnim osloboditeljem koji je priznao Muslimane kao samostalnu naciju. Hrvati pak Tita smatraju političarom koji je potiskivao sve težnje nacionalnoj samostalnosti. Srbi pak drže da je Tito uspostvom dvije autonomne pokrajine u okviru jugoslavenske republike Srbije oslabio Srbe. Muslimani pak smatraju da je Ustav iz 1974., koji su Srbi kritizirali kao nepravedan, bio veliki napredak. Za razliku od hrvatskih udžbenika, u bošnjačkim je udžbenicima raspad Jugoslavije - po Srbima posljedica odcjepljenja Slovenije i Hrvatske, a po Hrvatima i Bošnjacima rezultat srpske hegemonije - tek kratko spomenut. Udžbenik iz povijesti za četvrti razred gimnazije završava nezavisnošću Bosne 1992. Na kraju se lakonski spominje 'destabilizacija Jugoslavije radi stvaranja velikosrpske države' i 'srpsko-crnogorska agresija'. U udžbeniku iz povijesti, namijenjenom osmom razredu osnovne škole, spomenuti su i genocid, pljačkanja i progoni: 'U cilju ostvarivanja velikosrpskog plana uništeno je sve nesrpsko'. Ono što Bošnjaci smatraju 'agresijom' prerasta u srpskoj verziji u 'oslobođenje'. Srbi su bili prisiljeni braniti se od muslimanskih napada, istaknuto je u srpskoj verziji događaja. Rat je Srbima nametnut i imao je po srpskom tumačenju karakter 'građanskog rata'. Budući da je približavanje stajališta u tim pitanjima očigledno potpuno nerealno, ministar federacije za školstvo Rizvanbegović zalaže se za privremeno izuzimanje najnovije povijesti iz zajedničkih udžbenika - slično kao što je dogovoreno i za hrvatsku istočnu Slavoniju - te za prepuštanje obrade toga razdoblja povjesničarima. Ostali pak žestoko odbijaju takve ideje jer smatraju da suočavanje s prošlošću, a time i pomirenje, počinje upravo u školama. Ono što se dogodilo za vrijeme rata ne treba jednostavno zanemariti jer bi takav pristup mogao ohrabriti tumačenja koja iznosi svaka pojedinačna etnička skupina", prenosi novinar na kraju članka. 030048 MET jul 98