US THE WASH. POST 9. VI. KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 9. VI. 1998. Nasilje na Kosovu "Pojedinosti posljednjeg nasilja Slobodana Miloševića počinju dolaziti na vidjelo: 250 mrtvih, stotine ozlijeđenih, 50.000 ljudi koji su ostali bez domova. Srpski vođa, g. Milošević, koristi tenkove i drugo teško oružje u napadima na bespomoćna sela pokrajine Kosovo. To je upravo ona vrsta etničkog čišćenja za koju je Clintonova vlada opetovano govorila da ga neće dopustiti. No reakcija je za sada slaba. Kosovo je srpska pokrajina u kojoj živi 10% Srba i 90% Albanaca. Tlačeći albansku većinu, g. Milošević najuspješnije stvara novake pokreta za neovisnost. On sada namjerava vojno razbiti taj pokret, što je uzaludno nastojanje, ali bi moglo rezultirati širenjem rata u susjednu Albaniju, Makedoniju i dalje. Sjedinjene Države odgovorile su uvođenjem sankcija, njihovim povlačenjem i jučerašnjim ponovnim nametanjem. No sankcije neće odvratiti g. Miloševića, a slanje savezničkih vojnika u to područje kako bi nadzirali kosovske granice (još jedna mogućnost koja se razmatra) samo bi mu pomoglo. Kao što britanski premijer Tony Blair, kako izgleda, shvaća, srpski diktator razumije samo jezik sile. To je u jednom trenutku očito shvatio i predsjednik Clinton, upozoravajući g. Miloševića da će Sjedinjene Države uporabiti silu kako bi ga odvratile od vojnog rješavanja problema. No sada, kad to pitanje više nije hipotetsko, Bijela kuća nestrpljivo pokušava izbjeći tu obvezu. Savjetnik za nacionalnu sigurnost Sandy Berger jučer je izjavio da uporaba sile nije bila 'na programu u ovom trenutku.' Daljnja pojašnjenja koja je glasnogovornik dao nisu baš uspjela izbrisati štetne dojmove o supersili koja se pokušava izvući. Objašnjenje koje se čuje u Pentagonu jest da je američka vojska preslaba da preuzme novu misiju, s 8.500 vojnika u Bosni i tisućama vojnika koji paze na Irak. Ako je tako, generali moraju reći Kongresu da trebaju više novca. Skromna mirovna operacija u bivšoj Jugoslaviji uvelike je unutar granica onoga što bi Amerika trebala očekivati od svoje vojske. Ako oružane snage nemaju sredstava, treba promijeniti proračun, a ne američku vanjsku politiku. Drugo objašnjenje jest da američki narod, ili Kongres, neće poduprijeti novu američku intervenciju. Kongres ne voli da ga se zavarava, kao što se to dogodilo kad je bilo riječi o tome koliko će dugo američke snage ostati u Bosni, no postoje pokazatelji da bi prihvatio da SAD preuzme odgovornost za stanje na Kosovu, uz otvoreno predstavljanje stanja. Javnost bi jednako tako poduprla razumnu misiju, ukoliko bi se g. Clinton potrudio objasniti zašto je to potrebno. Zasigurno se oružane snage nikad ne bi smjelo olako koristiti, ili rabiti kao prijetnju. U slučaju Kosova, humanitarni su razlozi važni, ali ne i dovoljni; ljudi pate u mnogim sukobima, od Eritreje do Šri Lanke, ali Amerika ih ne može sve spasiti. Ono što Kosovo čini drukčijim jest vjerojatnost da će se borbe, ne budu li stavljene pod nadzor, proširiti tako da to predstavlja prijetnju krhkom miru u Bosni, a moguće je čak i uvlačenje Grčke, Bugarske ili Turske. Tad g. Clinton i njegova vojska neće imati izbora, a njihov će zadatak biti daleko strašniji", završava uvodnik The Washington Posta. 092335 MET jun 98