RFI-LOVRIĆ-7-6

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 7. VI. 1998. Pomirba frakcija Jelena Lovrić u osvrtu na sastanak dviju frakcija HDZ-a BiH s predsjednikom Tuđmanom kaže: "Hrvatski je Predsjednik ponovno uspio zakrpati svoju stranku, ali je sasvim neizvjesno koliko će to novo jedinstvo trajati. Po svemu sudeći, neće dugo. Kao što u Hrvatskoj teško zaraćene HDZ-ove frakcije na okupu drži jedino vlast i Tuđmanova stega, isto je tako bosanskohercegovački HDZ pukao na frakciju koju vodi nedavno izabrani predsjednik stranke Ante Jelavić, te frakciju njegova oponenta Krešimira Zubaka koji je, nezadovoljan ishodom stranačkog sabora, najavio osnivanje svoje stranke. Da će doći do podjele HDZ-a BiH, kuloari su počeli šuškati odmah nakon sabora te stranke, koji je prije dvadesetak dana održan u Mostaru. Na tom je burnom skupu, suprotno instrukciji iz Zagreba, za predsjednika stranke izabran federalni ministar obrane Jelavić, eksponent tvrde hercegovačke struje. Otkazivanje poslušnosti uzbudilo je Tuđmana, ali su odnosi zaglađeni pošto se Jelavić u Zagrebu zakleo na vjernost, kako je doslovce rekao, 'predsjedniku svih Hrvata'. Skupina oko Krešimira Zubaka, člana bosanskohercegovačkoga Predsjedništva, koja je na saboru ostala u manjini, početkom upravo minulog tjedna najavila je da osniva novu stranku, ali sa starim imenom. Zadržavanje HDZ-ova imena objasnio je tvrdnjom da su, de facto, oni predstavnici izvornih ideja te stranke. Ideja o osnivanju paralelnoga HDZ-a funkcionirala je tri dana, ali su se u tom vremenu dvije strane uspjele maksimalno javno izvrijeđati. Već u petak, nakon iznurujućega petosatnog razgovora kod Tuđmana javnosti je priopćeno da je stranka iz dva dijela - opet cijela. Navodno je jednodušno poduprt zaključak o nužnosti očuvanja jedinstva stranke i jedinstvenog izlaska na rujanske izbore. Zubak je odustao od osnivanja nove stranke, Jelavić je pristao da se dosad, uglavnom njemu odano stranačko rukovodstvo proširi pripadnicima kontrafrakcije. Zubak nije dobio podtporu kakvoj se nadao, Jelavić je formalno ostao na čelu stranke, ali mu je jasno rečeno da neće moći voditi samostalnu politiku kako je pokušao. Obje su strane tim rješenjem nezadovoljne i teško su na njega pristale, te je veliko pitanje hoće li ga i kako ostvariti. Lideri dviju frakcija odbili su se nakon sastanka pojaviti pred novinarima, pa su umjesto njih Tuđmanovi suradnici objašnjavali kako je sve ponovno dobro zaglađeno. Uoči skupa prognoziralo se da je pomirenje nemoguće očekivati jer su međusobni sukobi već predaleko otišli. Kako vrijeme prolazi, Tuđmanova se pomirba čini sve neizvjesnijom. Zubak je jučer izjavio da je u Zagrebu došlo do kompromisa, ali da razlike nisu prevladane. On smatra kako je raskol predubok da bi se mogao ukloniti razgovorom i najavljuje da će podjela sigurno ponovno buknuti, ako ne prije, onda nakon rujanskih izbora. Jelavić je već u nekoliko navrata prevario Tuđmana, pa nije nemoguće da i sada eskivira kooptiranje novih ljudi u stranačko vodstvo. Iz cijelog pomirbenog sastanka zasad je kao uspješan izišao samo Tuđman. On sebi nije mogao dopustiti još jedan neuspio pokušaj da vrati kontrolu nad HDZ-om BiH. Svađu u toj stranci iskoristio je da se ponovno nametne kao vrhovni arbitar. U mirenju on se poslužio svim sredstvima, sve do ucjene. Navodno je prijetio da će Zagreb prestati pomagati one koji ne pristanu na kompromis. Ali Tuđmanove su pomirbe uvijek napravljene na isti način, koji im određuje vrlo privremen rok trajanja. On ne rješava probleme, ne nudi perspektivne koncepte koji bi djelovali okupljajuće. Vrhunac je njegove taktike da u istom rukovodstvu iskombinira ove i one, što može funkcionirati dok postoji onaj koji među njima presuđuje. Njegova pomirba zapravo uvijek podrazumijeva postojanje nadautoriteta. Ljudi se ne mire oko nečega, neke zajedničke politike ili cilja, nego ih mire. Tako ni ovoga puta ni jedan razlog zbog kojeg je došlo do raskola nije saniran. HDZ BiH nije pukao samo na tome što je došlo do osobnog rivalstva, pa i neprijateljstva pojedinih njegovih istaknutih članova. Slaganje kandidacijskih lista za rujanske izbore svakako je radikaliziralo međusobne nesnošljivosti. Zubak je, navodno, krenuo, u stvaranje nove stranke nakon što mu je Jelavić signalizirao da neće biti kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH na predstojećim izborima. Također se kao točka raskola spominje odnos prema kriminalu i korupciji. Jelavić jest eksponent naglo obogaćenih hercegovačkih moćnika, Zubak spominje potrebu da stranka raskine svoju povezanost s nelegalno, u ratu izraslim tajkunima. Ali to ipak nije sukob između poštenih i nepoštenih, jer ratnih profitera ima na obje strane. Samo su jedni bogatstvo stekli švercajući oružjem ili naftom, drugi lijekovima. Najdublja je razlika, zapravo, u objektivno sasvim suprotnim interesima onih koje zastupa Jelavić i onih koje bi trebao predstavljati Zubak. Stranka je pukla po razdjelnici Hercegovci i Bosanci. Za razliku od Hercegovaca, koji ustrajavaju na konceptu Herceg-Bosne, sa svim što to znači, bosanska je frakcija zainteresirana za jedinstvenu BiH, konstitutivnost Hrvata na cijelom području države i povratak izbjeglica svojim kućama. Istina, taj bosanski integralizam Zubak nije dosad previše vatreno zastupao, dapače, znao je ulaziti u nepotrebna zaoštravanja i prema međunarodnoj zajednici i prema bošnjačkoj strani. Ali, on se od Jelavićeve struje razlikuje taman toliko koliko se Milorad Dodik razlikuje od radikala u SDS-u. Kao alternativu, čini se da ga je prepoznala i međunarodna zajednica. Jelavićeva tripartitna Bosna predstavlja stvarnu Tuđmanovu politiku, onu opciju za koju je hrvatski Predsjednik srcem i dušom, ali ju zbog međunarodne zajednice više ne smije javno zastupati. Zubakova cjelovita Bosna predstavlja onu politiku koju Tuđman sada javno deklarira, ali koja mu osobno nije draga i za koju će učiniti samo ono na što ga prisile. Hrvatski je Predsjednik riječima uz Zubaka, djelom uz Jelavića. Utoliko sadašnja, navodna, pomirenost dvije sukobljene opcije predstavlja zapravo izraz njegove unutarnje razdrtosti". (RFI) 080204 MET jun 98