VOA-LETICA-17.5.

GLAS AMERIKE - VOA 17. V. 1998. Razgovor: Slaven Letica U stalnoj rubrici 'U žarištu pozornosti', Željko Matić razgovarao je sa Slavenom Leticom koji komentira promjene u hrvatskoj Vladi i HDZ-u. - Profesore Letica, je li najnovijim promjenama u hrvatskoj Vladi i vladajućoj stranci predsjednik Tuđman samo osnažio svoju poziciju? Vi ste mu svojedobno bili prvi savjetnik. = Apsolutno je točno. Cijela koncepcija promjena u vrhu državne uprave bila je da se anticipira golema šteta, politička, koju je stranka na vlasti pretrpjela zbog događaja u Dubrovačkoj banci. Neposredna uključenost gospodina Ivića Pašalića u tu aferu, neposredna uključenost Službe za zaštitu ustavnoga poretka i vojnih obavještajnih služba, što znači i gospodina Miroslava Tuđmana, na neki način je prisilila predsjednika Tuđmana da se opredijeli prema strategiji statusa quo. Sama ta strategija, dakako, povećava njegovu moć, a smanjuje moć ljudi za koje se vjerovalo da su važni drugi, treći ili peti ljudi unutar vladajuće stranke i u samoj državnoj upravi. - Među onima na koje mislite je vjerojatno i Hrvoje Šarinić. On je povukao svoju ostavku. = Pa to se moglo očekivati. Prije svega dogodila mu se ta užasna ljudska tragedija, poginuo mu je sin. On je, osim toga, jedan vrlo decentan čovjek i bilo ga je lako uvjeriti sa strane predsjednika Tuđmana da je danas, ne samo zbog nacionalnih interesa već i zbog, kako mu je sigurno predsjednik Tuđman rekao, zbog opstojnosti hrvatskoga naroda i hrvatske države, važno da povuče tu ostavku. I bilo je logično da će on to napraviti. Dakle, još jedanput se žrtvovao zbog tih metafizičkih ciljeva koje, nažalost, ni sam on ne shvaća o čemu se tu radi. - Da li uopće profesore Letica, više može stajati teorija o drugim, trećim, četvrtim, petim ljudima u hijerarhiji ili se, zapravo, radi o jednom čovjeku ispred kojeg su oni najobičniji, šahovskim rječnikom rečeno, pješaci. = Vi ste sasvim u pravu. U Hrvatskoj se radi o sustavu delegiranih moći, delegiranih autoriteta, delegiranih ovlaštenja. Međutim, ta delegacija ovlasti i političke moći unutar sebe sadrži jednu inherentnu kontroverznost. Naime, kad više ne budu centar te političke moći, oni ljudi za koje se danas cijeni da su vrlo važni, vrlo moćni, prije svega se tu misli na gospodina Ivića Pašalića, onog trenutka kad više ne bude predsjednika Tuđmana, oni će biti nepostojeći u hrvatskom političkom životu. Izronit će i unutar HDZ- a neki ljudi koji su popularni u hrvatskoj javnosti, primarno tu mislim na gospodina Matu Granića, u stanovitoj mjeri na Franju Gregurića, Nikicu Valentića i skupinu ljudi koja ima snažnu stranačku podršku unutar HDZ-a, u prvom redu tu mislim na gospodina Vladimira Šeksa i još nekolicinu ljudi koji imaju svoj loby unutar vladajuće stranke. - Zanimljivo je imenovanje Nikice Valentića i Vladimira Šeksa za potpredsjednike HDZ-a. HDZ bi, prema statutu, smio imati samo pet potpredsjednika, a sad ih je dobio šest. = U Hrvatskoj postoji mentalitet politbiroovskog vladanja, bez obzira bilo pet ljudi ili sedam, važno je da se donose neke norme koje se odmah nakon toga dezavuiraju, ruše. Dakle, ne radi se samo o rušenju statutarnih odredbi. Vi u Hrvatskoj imate mnoštvo paraustavnih tijela, koje ste Vi spomenuli, kojima se dovodi u pitanje Ustav RH. Dovode se u pitanje i zakoni i zbog toga ta silna pravna nesigurnost dovodi uopće, i to je dobro poznato, u pitanje sami atribut pravnosti hrvatske države, odnosno vladavinu prava kao jedno od temeljnih načela ustrojstva modernih država. - Pored VONS-a, kojem mnogi predbacuju paradržavnost, sad smo dobili i Stožerni odbor za nacionalnu sigurnost. Zašto se stvaraju sva ta paradržavna tijela u kojima nerijetko sjede isti ljudi? = Gledajte, u Hrvatskoj nikada nije postojala ozbiljna nakana da dođe do podjele i uzajamnog nadzora i kontrole pojedinih ogranaka državne vlasti. Čim se formirao VONS-a, njegova temeljna funkcija je bila da dokine načelo podjele vlasti. Jer u tom vodstvu sjedi i predsjednik Sabora, i šef obavještajnih službi, i predsjednik Vlade, pa čak i guverner Narodne banke Hrvatske. U tom smislu, čim imate na okupu ljude koji počinju funkcionirati kao političko pleme, kao politička skupina ili kao neka vrsta svete familije političke, to znači da se oni međusobno niti kontroliraju, niti nadziru, niti među njima postoji realna podjela vlasti i moći. I u tom smislu u Hrvatskoj se ne može govoriti da postoji nešto što je izvršna vlast, sudbena vlast, monetarna ili novčarska vlast i da postoji Predsjednik i Ured predsjednika kao vrhunac te izvršne vlasti, nego postoji jedan bućkuriš. Dakle, postoji masovna psihologinja Politbiroa, odnosno shvaćanja HDZ-a kao neke vrste političke revolucionarne avangarde. I u takvoj jednoj zemlji nastaju te paradržavne institucije o kojima Vi govorite. - Ministar zdravstva Andrija Hebrang je postao ministrom obrane. Znači li to - jednom ministar uvijek ministar. = Pa ja se jako veselim, zbog dva razloga, što je imnenovao gospodina Andriju Hebranga za to mjesto. Prvi je razlog zato što je stanje u zdravstvu bilo vrlo teško i gospodin ministar Hebrang sa svojom gotovo opsesivnom težnjom k racionalizaciji i štednjama, koja se osjeća u svakom njegovom, pa čak i osobnom postupku. Ja sam nedavno bio s gospodinom Ninom Pavićem u njegovu kabinetu i njegova tajnica vas lijepo, ljubazno i šarmantno ponudi da sjednete, međutim, nema ovlast da vas ponudi niti sa kavom niti sa sokom. Kod njega u uredu bez pitanja ponude s običnom vodom i Cedevitom koju možete smiješati. Takav jedan čovjek je dragocjen za sređivanje stanja u Mnistarstvu obrane. Znači, imali ste gospodina Gojka Šuška koji je bio jedan karizmatički ministar, međutim, on je bio gospodar kaosa, i u doba rata i u poratnom razdoblju. I sad u to ministarstvo ulazi jedan doista uredan čovjek, radiolog, koji će biti u mogućnosti i sposoban snimiti stanje i pokušati, prije svega smanjiti potrošnju za obranu koja je danas u Hrvatskoj iracionalno velika. Ona je preko 12 posto društvenog proizvoda, i to je dva, tri do pet puta veća potrošnja od potrošnje koju su imale najprosperitetnije europske države u poratnim razdobljima. Recimo, Njemačka je imala 1,5 posto, Italija 2 posto, Japan 1 posto. Dakle, zemlje koje su se najbrže razvijale imale su najmanju potrošnju za obranu. S druge strane, to se može kompenzirati, i to je velika misija ministra Hebranga, uključivanje Hrvatske u NATO. Dakle, ukoliko on kao čovjek koga ja vrlo dobra poznam, moj kolega s fakulteta, postigne ta dva velika cilja, to će biti sigurno najrazumnija odluka predsjednika Tuđmana koju sam ja, uostalom, prvi javno zagovarao u 'Globusu' prije gotovo dva mjeseca. - Zar Andrija Hebrang ne pripada tvrdoj desnoj struji HDZ-a? = Ministar Hebrang, kao što će znati funkcionirati na svjetskoj, europskoj razini, tako će pokušati prilagoditi hrvatsku obranu, Ministarstvo obrane i HV nekim kriterijima NATO-a. A ovaj njegov konzervativizam koji je neosporan na unutrašnjem planu, ja se nadam, će mu pripomoći da dobije podršku onih ljudi, prije svega konzervativnih slojeva, tzv. desnih mračnjaka, nazadnjaka, različitih ustašofila itd., da mu ne prave velike zapreke u realizaciji tog projekta. - U svakom slučaju za kraj možemo još jednom ponoviti, pozicija predsjednika Tuđmana je i dalje neupitna. = Apsolutno neupitna i u Hrvatskoj se praktični bitno ništa ne može promijeniti dok je predsjednik Tuđman na tom mjestu. O tome, manje- više, sve znaju na Zapadu. (VOA) 180103 MET may 98