US WASH. POST 4. V. EURO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 4. V. 1998. Europska monetarna euforija "U svoj toj euforiji zbog službenog imenovanja 11 zemalja koje ulaze u europsku monetarnu uniju, malo se pažnje pridaje činjenici da se EMU suočava s problemima koji uspjeh čine sve samo ne sigurnim. Pogibeljna mana EMU nemoć je njezinih članica da rabe monetarnu politiku kako bi izbjegle poslovni ciklus koji ne dijele s većinom članica. Taj je problem pogoršan nedostatkom fiskalne unije, što znači da će zemlja u recesiji dobiti malo ili nimalo pomoći od drugih članica", piše profesor ekonomije na sveučilištu George Washington, Robert M. Dunn Jr. "Ukoliko Italija i Španjolska imaju ozbiljne recesije dok većina zemalja EMU doživljava procvat, te će dvije zemlje morati pretrpjeti restriktivnu monetarnu politiku koja će uvelike pogoršati njihove recesije, dok devet drugih članica neće morati financirati ni dio njihovih gospodarskih gubitaka. Sjedinjene Države, koje se mogu promatrati kao velika monetarna unija koja se sastoji od 12 okruga, iskusile su isti problem regionalnih poslovnih ciklusa. Između 1986. i 1988., primjerice, okrug Dallasa bio je u ozbiljnoj recesiji zbog pada cijena ulja i plina, dok je ostatak američkog gospodarstva bio u cvatu. (...) U slučaju Teksasa, međutim, velik dio troškova recesije apsorbirao je Washington putem smanjenih poreznih plaćanja i povećanih transfernih plaćanja. (...) Europa nema takav fiskalni sustav, što znači da će 1 milijardu dolara gubitka u Italiji gotovo u cijelosti isplatiti Talijani. Monetarna unija bez fiskalne posebice je opasna zbog toga što znači da će područja u recesiji trebati snositi sve troškove krize te neće smjeti koristiti monetarnu politiku radi ohrabrivanja oporavka. Može se očekivati da će EMU doživjeti uspjeh u skupini zemalja koje teže dijeliti tempo poslovnih ciklusa, pa je jednaka monetarna politika prikladna, ili ako je rad mobilan, pa će ljudi napuštati zemlje u recesiji i drugdje nalaziti poslove. Nijedan uvjet ne stoji za 11 budućih članova EMU. Razlike u jeziku i kulturi, kao i različiti sustavi socijalne pomoći, obeshrabruju selidbu djelatnika između zemalja. Nizozemska je blizu pune zaposlenosti, dok je stopa nezaposlenosti u Francuskoj veća od 12%, no malo francuskih radnika traži posao u Nizozemskoj. Visokoobrazovani francuski građani koji govore strane jezike mogu otići raditi u druge zemlje, no obični radnici, koji govore samo francuski, to ne mogu učiniti. To znači da EMU ima smisla samo za države koje obično dijele poslovne cikluse, što implicira mali broj članica. Ako Bundesbank vodi EMU, što je više nego vjerojatno, samo Nizozemska i Austrija mogu očekivati da će biti posebno zadovoljne rezultirajućom politikom. Većina mogućih članica EMU posljednjih je desetljeća imala poslovne cikluse koji su različito tempirani od njemačkog te vjerojatno neće biti zadovoljne monetarnom politikom kojom upravlja Bundesbank. Kad se uvjeti poslovnog ciklusa među članicama oštro razlikuju, napetosti među upravnim odborima EMU-a vjerojatno će biti ozbiljne. Recesija u južnoj Europi dok sjever prolazi razdoblje cvata, primjerice, izazvat će prave nevolje. Jedan bi ishod mogao biti korak prema europskoj fiskalnoj uniji, tako da prosperitetni članovi apsorbiraju dio troškova recesija iz drugih područja. Kombinacija monetarne i fiskalne unije u Europi ima daleko bolje izglede za uspjeh od same monetarne unije. Bez fiskalne unije, EMU bi mogao propasti. Nekoliko slučajeva u kojem manjina članica EMU mora pretrpjeti monetarnu politiku koja ne odgovara njihovim potrebama, i neke bi vlade mogle odlučiti opet tiskati vlastiti novac. Monetarne je unije teško stvoriti, ali lako razbiti. Činjenica da EMU počinje s 11 zemalja ne znači da će ona zadržati toliko članova. Nekoliko ozbiljnih nacionalnih recesija koje većina zemalja članica ne dijeli mogle bi ohrabriti neke zemlje da potraže izlaz." 042252 MET may 98