4. V. ŠPANJOLSKI EL PAIS - EURO I UJEDINJENJE

ŠPANJOLSKA EL PAIS 4. V. 1998. Osovina koja škripi "Vrag je, to već znamo, u podrobnostima. Sastanak na vrhu u Bruxellesu prikazivan je kao platforma na kojoj će se cijelom svijetu objaviti rođenje eura, povijesnog projekta čije je uvođenje pripremano već deset godina. Ali znalo se unaprijed i da bi mogle frcati iskrice ako se ne riješi problem izbora predsjednika Europske središnje banke do početka tog sastanka. Tako je i bilo. Da je vijest o sporazumu koji je postignut jučer ujutro bila objavljena u subotu uvečer, izbjeglo bi se ono najgore. Svađe oko te pojedinosti brzo bi se zaboravile, a euro bi ostao. Ali te svađe otkrivaju ne samo oštru borbu za moć između Francuske i Njemačke, nego i zabrinjavajući nedostatak suradnje te duboka neslaganja u vezi sa samom izgradnjom zajedničke Europe. Možemo samo čekati da, nakon što se euro jednom pokrene i kad jednom bude konačno odlučeno tko je u izvršnom odboru Europske središnje banke, Francuska i Njemačka opet postanu najvažniji tandem za stvaranje nove Europe, u kojoj sada osovina Pariz-Bonn sve više škripi. Francuska je mjesecima pokušavala ostvariti veći politički nadzor i veću francusku nazočnost u toj moćnoj ustanovi, kakva će biti Europska središnja banka. Nije postigla svoj glavni cilj, ali jest postigla kompromis - da Francuz naslijedi Nizozemca Wima Duisenberga na čelu te banke i da se to dogodi 2002. godine, poslije isteka polovice njegova mandata. I to je postigla natežući tekst sporazuma iz Maastrichta do krajnjih granica. Dovođenje Duisenberga na mjesto prvog predsjednika jamstvo je za autonomni rad Europske središnje banke. Nakon prvog dramatiziranja, ta je ustanova ipak spašena. Autonomni rad središnjih banaka dao je izvanredno dobre rezultate u Njemačkoj, gdje je to omogućilo željezni nadzor nad inflacijom, a od tada je iskustvo Bundesbanke i tog modela postalo uzor za gotovo sve države Europske unije, pa i za banku koja će morati upravljati eurom. Kohlu je Duisenberg trebao kako bi mogao prodati projekt zajedničke valute njemačkim građanima koji ne žele napustiti svoju sigurnu marku. A u našoj je državi nedavno uvedena autonomija španjolske središnje banke odlučno pridonijela ispunjavanju kriterija utvrđenih u Maastrichtu. No, druga je stvar zahtjev za većim gospodarskim jedinstvom (prema tome, i političkim) koji bi pratio uvođenje zajedničke valute i pridonio boljem usklađivanju državnih politika. Na tom polju, na kojemu se dobro slažu predsjednik Chirac i premijer-socijalist Jospin, Francuska nastupa razumno, iako javnost, koja tjeskobno gleda na euro, još nije previše sklona kretanju prema stvaranju zajedničke europske vlade. Ali će je potaknuti sam euro. Sastanci ministara gospodarstva i financija jedanaest država koje sudjeluju u okviru Vijeća eura, iako još neformalni, pretvorit će se u novo središte kolektivne vlasti. S time u vezi treba reći i da rođenje eura predstavlja promjenu smjera u izgradnji zajedničke Europe. Nju je do sada uglavnom poticalo Vijeće Europe, s predsjednicima država i vlada i ministrima vanjskih poslova. Sada je jasno ne samo koliko je važan novi monetarni autoritet, nego i ti sastanci ministara gospodarstva. Sastav izvršnog odbora Europske središnje banke još je jedna važna promjena. Od jedanaest država koje će uvesti euro, u njemu se nalaze predstavnici četiri najveće države: Njemačke, Francuske, Italije i Španjolske, a za ostale manje države ostala su samo dva slobodna mjesta. Iako postoji načelo kružne smjene na tim položajima, na taj se način prekida jednakost država. Zbog svega toga, i zbog izazova koji će se još pojavljivati, jako je važno da Pariz i Bonn smanje udaljenost koja je između njih nastala u posljednjih nekoliko godina kao plod nove afirmacije Njemačke i krize identiteta koju proživljava Francuska od kraja razdoblja hladnog rata, ali i zbog sukoba interesa u vezi sa zajedničkom valutom, financiranjem Europske unije, reformom poljodjelstva, socijalnom politikom, s odnosima prema SAD-u i ulozi NATO-a. Čak i u vezi s krizom na Kosovu. U takvim uvjetima, Španjolska bi mogla pridonijeti da se podmaže ta osovina Pariz-Bonn. Španjolska, koja ne upada u iskušenja hegemonije, a istodobno želi pojačati autonomiju Europske središnje banke i veće povezivanje europskih gospodarskih politika. Za taj posao treba joj ne samo sposobnost za pregovore s obje države, nego i razvoj europske politike koja neće biti toliko pod utjecajem nacionalizama. Aznarova je vlada pokazala veliku volju za uvođenjem eura, i to je okrunjeno uspjehom. Ali nije dovoljno pokazala na koji način gleda na budućnost ujedinjavanja Europe. (...) - piše, između ostaloga, u uvodniku lista." 042251 MET may 98