SLUČAJ BLAŠKIĆ : SVJEDOČENJE REMIJA LANDRYA

DEN HAAG, 23. travnja (Hina) - Potpukovnik kanadske vojske Remi Landry, koji je kao član Promatračke misije EZ-a (ECMM) boravio u Srednjoj Bosni 1993. godine, u svjedočenju na suđenju generalu Tihomiru Blaškiću pred ICTY-jem je optužio HVO da je travnju 1993. godine radio incidente u Srednjoj Bosni kako bi izazvao reakcije muslimanske strane i dobio izgovor za odmazdu.#L# Landry je ocijenio da je zapovjednik HVO-a za Srednju Bosnu imao dužnost da poduzme sve mjere da stvori homogeni sustav zapovjedništva i spriječi zločine. Zapovjednik HVO-a za Srednju Bosnu Tihomir Blaškić nije u razgovorima, niti bilo kojom naredbom, pokazao da želi istjerati Muslimane iz Srednje Bosne, potvrdio je svjedok obrani. On je dodao da Blaškića osobno ni za što ne optužuje, već da govori o odgovornosti osobe na Blaškićevu položaju. Remi Landry je u Srednjoj Bosni boravio od ožujka do kolovoza 1993. godine i tijekom tog razdoblja bio član Mješovite komisije osnovane u veljači 1993. godine s ciljem da ECMM, UNPROFOR te ABiH i HVO zajedničkim naporima zaustave sukobe i demilitariziraju Lašvansku dolinu. On je ocijenio da je HVO početkom 1993. godine bio u taktički boljem položaju te je koristio takvo stanje da bi odgodio primjenu prekida vatre potpisanog 13. veljače. Na upit obrane nije li ABiH imala brojčanu prednost nad HVO-om u lašvanskoj dolini u ožujku 1993. godine, svjedok je kazao da to ne zna. On je napomenuo da je, nakon poboljšanja u ožujku, početkom travnja 1993. godine ponovno došlo do pogoršanja odnosa između HVO i ABiH. On je kazao da se Armija BiH ponašala pomirljivo, dok je HVO bio skloniji izazivanju incidenata. Branitelj Russell Hayman upitao je svjedoka drži li da sporazum koji je Blaškić potpisao 13. veljače 1993. godine sa zapovjednikom ABiH Hadžihasanovićem nije bio postignut u dobroj vjeri. Svjedok je odgovorio da je vjerovao u dobru volju obiju strana, no da je s vremenom to mišljenje promijenio. Odgovarajući na upit obrane, koja je nastojala opovrći tvrdnju da je samo HVO izazivao incidente, svjedok je potvrdio kako je u siječnju 1993. godine, prije no što je on došao u BiH, ABiH preuzela kontrolu nad dijelom ceste između Kiseljaka i Busovače, na crti Kaćuni-Bilovac, što je omogućilo kontakte između zeničkog i kiseljačkog korpusa ABiH. Branitelj Russell Hayman pročitao je svjedoku izvješća vojne policije HVO-a o ubojstvu njihova pripadnika i njegova pratioca 24. siječnja kod Kaćuna, potom izvješće vojne policije HVO-a o ubojstvu 15 Hrvata, uhićenju njih 29, te nestanku još 8 osoba u selima Lašva, Višnjica i Dušina kod Zenice 29. siječnja 1993. godine. Svjedok je kazao da se toga ne sjeća, ali se sjeća da je vidio spaljene hrvatske kuće u području između Kaćuna i Bilalovca, koje je bilo pod nadzorom ABiH. Na upit obrane zna li koliko je muslimanskih izbjeglica našlo utočiše u Lašvanskoj dolini tijekom 1992. i 1993. godine, svjedok je odgovorio da zna samo da se broj ljudi u Zenici udvostručio između ožujka i kolovoza 1993. godine. Landry je također kazao da je opskrbni put za srednju i sjevernu Bosnu morao ići kroz područja pod nadzorom HVO-a, čime je ABiH ostala u izoliranom položaju. Branitelj je pitanje postavio drugačije, odnosno upitao da li su, dakle, svo naoružanje i namirnice koje su odlazile u ta područja prolazile kroz Hrvatsku i Hercegovinu, a svjedok je odgovorio potvrdno, no primjetio je kako su Muslimani imali i alternativne puteve i izvore za naoružavanje - planinske puteve, željezaru u Zenici kao i oružje zaplijenjeno u borbi. On je obrani potvrdio da je ABiH kontrolirala dio ceste iznad Gornjeg Vakufa kojom je dolazila pomoć Hrvatima u Lašvanskoj dolini, ustvrdivši da je takvo stanje bilo u svibnju 1993. godine. Svjedok je opisivao događaje u Travniku 12. travnja gdje je, kazao je, zbog podizanja hrvatske zastave nakon što su Muslimani prihvatili Vance-Owenov plan, došlo do incidenata. "Hrvati, kojima je prema tom planu pripao travnički kanton, htjeli su istjerati muslimanskog gradonačelnika", rekao je Landry. On je, međutim, potvrdio da je ECMM načinio izvješće o 10.000 hrvatskih izbjeglica koje su nakon toga napustile Travnik. Landry je izvijestio sud i o kidnapiranju četiri časnika HVO-a i generala Todića iz zeničke brigade HVO-a o kojemu je izviješten 14. travnja. "Mudžahedini koji su ih zarobili su prijetili da će početi ubijati taoce ake se ne oslobode 'strani vojnici' - mudžahedini - zatvoreni u Kaoniku", potvrdio je Landry. Svjedok je također potvrdio da ABiH nije branila mudžahedinima da budu u BiH te da je na razmjenu u hotel "Zenica" došlo 100-njak teško naoružanih vojnika - mudžahedina i pripadnika ABiH. "Mislim da su otmičari identificirani, ali nisu uhićeni", rekao je promatrač ECMM-a. On je s ekipom ECMM-a prošao kroz Vitez 16. travnja, kad je, kako je ispričao, na njih zapucala skupina vojnika odjevenih u crno kraj kojih su na cesti ležali ljudi. Landry je kazao da Blaškić toga dana nije bio dostupan no svjedok se nije mogao sjetiti koji je tomu bio razlog. Svjedok je 16. travnja vidio i plamen u Ahmićima, i uništenu džamiju u tom selu. Nakon što mu je Blaškić 18. travnja uputio prosvjed zbog uhićenja i ubojstava Hrvata u Zenici i okolici, Landry je sa zeničkim svećenikom i zamjenikom zapovjednika 3. korpusa ABiH obišao ta sela i zaključio da je razina destrukcije koju je vidio u Ahmićima neusporedivo veća od destrukcije u hrvatskim selima oko Zenice koju su izvršili vojnici ABiH u reakciji na napade HVO-a izvršene 16. travnja. "U Ahmićima je bila izvršena vojna operacija čišćenja, jer da je u Ahmićima izvršena uobičajena vojna akcija, HVo bi ostao u selu", zaključio je svjedok, koji je obrani precizirao da nije ušao u selo već mu se samo približio. On je zaključio da su vojnici HOS-a koje je sreo 16. travnja trebali sakriti tragove onoga što je učinjeno u Ahmićima. Na upit suda Shahabuddeena o tomu kakav je bio odnos između HOS-a i HVO-a, svjedok je kazao da postoje dvije teorije - da su HOS-ovci bili disidenti iz HVO-a ili da su bili njegova "produžena ruka" za etničko čišćenje. Na upit suca Jorde jesu li postrojbe Vitezovi ili Jockeri bile izvan kontrole, svjedok je kazao da je o njima čuo tek kad je otišao iz BiH. Tihomir Blaškić je i nakon travanjskih sukoba govorio da kontrolira svoje vojnike, a bio je "neka vrsta zapovjednika svih snaga u Srednjoj Bosni", rekao je Landry zaključivši kako je, ili postojao nesporazum između Blaškića i političkih vođa, ili Blaškić zapravo nije bio glavna osoba u HVO-u. Svjedok je rekao da se "ne sjeća" je li Blaškić naložio da se provede istraga o događajima u Ahmićima. "HVO je nakon toga potpisao sporazum o prekidu vatre...no bilo je teško zaustaviti borbe kad su kolale priče o ubojstvima u Ahmićima s jedne, i u hrvatskim selima oko Zenice, s druge strane", rekao je on. Svjedok je, međutim, ustvrdio da nikada nije vidio izvješće HVO o istragama u vezi sa zločinima u Ahmićima ili bilo kojim drugim nasiljem što ga je izvršio HVO. Svjedok je potvrdio da su u srpnju 1993. godine pronađene masovne grobnice u kojima su bili Hrvati, i kazao da se stanje tada izmijenilo, da je bilo nasilja nad Hrvatima u Zenici te je ECMM "optuživao ABiH za loše ponašanje." Svjedok je kazao da je Franjo Nakić, s kojim je redovito surađivao u Mješovitoj komisiji za normalizaciju, nakon događaja od 16. travnja izgledao "potišten, kao osoba koja nema sav autoritet za izvršenje dužnosti." "Nakić je tada degradiran s dužnosti zamjenika zapovjednika HVO-a za Srednju Bosnu na dužnost načelnika glavnog stožera", kazao je svjedok. Obrana je tada predočila dokumente koji potvrđuju da je Nakić i u siječnju 1993. godine bio načelnik glavnog stožera HVO-a za Srednju Bosnu. Svjedok je priznao da je iznenađen tim podatkom. Landry je kazao da je u veljači, prije dolaska u BiH, bio na informativnom predavanju u zagrebačkom centru ECMM-a gdje je pročitao izvješće ECMM-a u kojemu se kaže kako "se smatra da se HVO kontrolira iz Zagreba" te da "HVo ima potporu jedinica HOS-a koje se uključuju u HVO." On je dodao da je čuo kako se HV bori s HVO-om u području između Fojnice i Prozora, te da je osobno vidio logističke jedinice HV-a u BiH. "Jeste li vidjeli HV na području Kiseljaka, Busovače ili Viteza?" upitao je Hayman, a svjedok je odgovorio da nije, niti je vidio neki izvještaj o tomu. Branitelj je pročitao izvješće ECMM-a što ga je svjedok priložio kao dokaz, a u kojem se navodi da "general Praljak priznaje nazočnost jedinica HV-a blizu Trebinja." "Znate li gdje je Trebinje?" upitao je Hayman, a svjedok je odgovorio da se ne sjeća. Landry je profesionalni pješački časnik, 30 godina je služio u kanadskoj vojsci, a nakon misije u BiH napisao je magistarski rad na temu "Pravi uzroci sukoba u BiH." (Hina) vb sb 232249 MET apr 98