RUSIJA-ROSSIJSKAJA GAZETA OD 22.4.98. VOKIĆ I LINGVISTIKA

RUSIJA ROSSIJSKAJA GAZETA 22. IV. 1998. Topovi su utihnuli, ratuju lingvisti Fjodor Lukjanov piše o 'lingvističkom ratu' u Hrvatskoj: "Utihnuli su topovi na bojnim poljima u Jugoslaviji, ali se bitka između Srba i Hrvata nastavlja. Ovaj put lingvistička. U istočnoj Slavoniji koja je prošle godine prema Daytonskom sporazumu prešla u ruke Hrvatske, Srbi ne žele slati djecu u školu sve dok ne budu uvedeni udžbenici na srpskom jeziku, tiskani na ćirilici. Nakon međuetničkog sukoba u Jugoslaviji bivši su neprijatelji - Srbi i Hrvati - isti čas prestali razumijevati nekada službeni zajednički jezik - srpsko-hrvatski. Sada Srbi žele svoju djecu školovati samo na srpskom, a Hrvati ne žele razumjeti srpski jezik i k tomu otežu s donošenjem zakona o školovanju nacionalnih manjina na materinjem jeziku. Ovih je dana hrvatski parlament još jednom odbio nacrt toga zakona, zbog čega je zapravo ministrica prosvjete i športa Ljilja Vokić i dala ostavku. Tijekom neobjavljenoga lingvističkog rata stvar katkada postaje smiješna. Sasvim odvojiti hrvatski od srpskog nije baš tako jednostavno. Mnogi Hrvati ni sami još nisu svladali poslijeratni 'novi jezik' u kojemu su srpske riječi zamijenjene starim hrvatskim riječima. Katkada to izgleda kao kada bi Ruse natjerali da umjesto kaljače govore 'blatogazi'... Tako se sada rječnici starog hrvatskog jezika kojega je glavna razlika od srpskog u latinskom pismu, odmah rasprodaju. Izišlo je već nekoliko izdanja, no i to se pokazalo nedovoljnim. Bez znanja čisto hrvatskog 'novog jezika' koji nije naučila ni inteligencija, radijski i televizijski spikeri ne mogu biti pušteni u eter. Kao odgovor na lingvističke 'čistke', Srbi u istočnoj Slavoniji odlučili su svoju djecu učiti samo ćirilici, iako se u samoj Srbiji na svakom koraku susreću dvostruki nazivi - na ćirilici i na latinici. Polovica tiskanih izdanja izlazi na jednom pismu, a polovica na drugome. Uglavnom, nitko ne pokušava istrijebiti latinicu. Neke srpske novine u svome lingvističkom pluralizmu tiskaju čak jednu stranicu na latinici, a drugu na ćirilici. I ništa se strašno zbog toga nije dogodilo. Uostalom, sudeći prema svemu, poslijeratni život u bivšim republikama SFRJ neće se ograničiti samo na lingvistički rat. U muslimansko-hrvatskoj Federaciji za pet je godina odgođeno učenje najnovije povijesti. Stvar je u tome što svaki pokušaj da se na neki način rasvijetli povijest nedavnoga građanskog rata u Bosni nailazi na oštar odgovor čas jedne, čas druge strane." 230112 MET apr 98