NJEMAČKA 16. IV. FAZ: NA KOSOVU TREBA USPOSTAVITI MEĐUNARODNI PROTEKTORAT

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 16. IV. 1998. Nema izlaza za Kosovo? Nijedna balkanska država ne može preuzeti ulogu vodeće sile reda u regiji, smatra Johann Georg Reissmueller. "Zapadnim državama propala Jugoslavija vjerojatno izgleda poput golemog zmijskog legla. Zar tamo nema kraja sukobima i ratovima? Zašto tamo neprekidno moraju stražariti zapadni vojnici? Zašto Zapad mora tamo neprekidno dijeliti svoj novac?, pitaju se one. Nije li na kraju sve bilo uzalud? - glasi njihovo posljednje pitanje. Dosad nije bilo uzalud. Uz skromne napore - samo sredstvima psihološkog ratovanja - Amerika je pomogla hrvatskoj državi da oslobodi trećinu svog teritorija koju je Srbija prisvojila napadačkim ratom. Amerikanci su također minimalnim vojnim angažmanom iznudili kraj srpskog osvajačkog rata u Bosni i Hercegovini. Daytonski mir, nametnut nakon tog prekida rata, bio je prepun mana - u prvom redu zato što je srpskim napadačima prepustio polovicu Bosne i Hercegovine. No, međunarodna postrojba, sastavljena uglavnom od vojnika zapadnih država, stabilizira od tada na teritoriju Bosne i Hercegovine stanje ne-rata. Pod zaštitom te male oružane postrojbe zapadne su vlade nakon dugotrajnog oklijevanja uspostavile protektorat. Da je to bar učinjeno odmah nakon završetka rata! Bosna je još daleko od normalnoga života - mnogi prognanici i izbjeglice još se ne mogu vratiti svojim domovima niti se još nazire budućnost razorene zemlje. No, stvari polako napreduju - malim, katkad i pogrešnim koracima. Svi pokazatelji upućuju na zaključak da će Zapad nastaviti svog angažman u Bosni još nekoliko godina. Sada je pak na red došlo Kosovo - bez kraja i bez dna. Što napraviti na Kosovu budući da Srbija ne odustaje od te južne pokrajine i ne želi ublažiti svoj tamošnji represivni režim dok Albanci, koji čine više od devet desetina stanovništva pokrajine, ne žele više živjeti pod srpskom vladavinom? Mnogima na Zapadu stanje na Kosovu čini se bezizgledno. Ostanak Kosova pod kontrolom Beograda rezultirat će ustancima, krvoprolićima, možda čak i genocidom koji civilizirani svijet neće moći tolerirati; odvajanje Kosova od Srbije stvorit će pak još složeniji konfliktni potencijal, tumače na Zapadu. Nova mala albanska država na Kosovu bila bi neprekidno izložena opasnosti srpskog napada te bi stoga ovisila o pomoći Zapada. Vrati li se jednog dana susjedna Albanija u civilizaciju i riješi li problem dubokog siromaštva, bit će prilično teško spriječiti ujedinjenje dviju albanskih država, dodaju oni. Ne bi li takav razvoj događaja nužno opasno ugrozio odnose snaga u regiji? Kakva bi u tom slučaju bila sudbina malene Makedonije koja već sada živi u nesigurnom okružju nemira-mira? Naime, njezin zapadni rub na granici s Albanijom nastanjen je uglavnom Albancima koji čine četvrtinu njezina stanovništva. Ne bi li potom uslijedila podjela Makedonije, a kasnije i novo povećanje Albanije? No, slučaj Kosova nije baš toliko beznadan. U predstojećem i u duljem razdoblju, formalno odvajanje toga područja od Srbije ne dolazi u obzir - moguć je tek međunarodni, drugim riječima zapadni protektorat. Pod zapadnom vojnom zaštitom i zapadnom upravom albansko bi stanovništvo ponovno dobilo ono što mu je srpska država oduzela: školstvo, visoke škole, prihvatljivu medicinsku opskrbu, pristup javnim službama i radnim mjestima na svim razinama. Protektorat bi istodobno trebao osigurati da Srbi i Crnogorci na Kosovu osim svojih povlastica - danas su u njihovim rukama sva tijela vlasti i sva poduzeća - ne izgube i svoja prava. Albanska većina vjerojatno će ustrajati na svom stajalištu da se ne želi vratiti pod srpsku vlast. No, ne treba isključiti mogućnost spremnosti Albanaca na labavu povezanost s Beogradom. Ona bi ponajviše ovisila o promjeni uobičajenog stajališta srpske države prema Albancima - što je danas gotovo nezamislivo. Dakle, ne budu li se Albanci željeli vratiti u sastav Srbije, trebalo bi odvagnuti mogućnost proglašavanja Kosova Slobodnim teritorijem pod međunarodnom zaštitom na neodređeno vrijeme. Pritom bi posebno valjalo razmotriti kako bi takvo osnivanje države, s jedne, odnosno priključenje Kosova Albaniji, s druge strane, utjecalo na Makedoniju. Te posljedice nije moguće unaprijed izračunati budući da bi se pojedini elementi računice sljedećih godina mogli promijeniti. Primjerice, Makedonija bi svojim Albancima mogla odobriti novi status te nitko od njih ne bi više dovodio u pitanje ostanak u toj državi čije gospodarstvo bilježi tendenciju razvoja. U tom dijelu Europe ništa nije moguće postići bez rizika. Najveći rizik krije se u ustrajanju na predodžbi da Kosovo bezuvjetno mora ostati u sastavu Srbije. Tko se ukopa na takvu stajalištu, neće izboriti čak ni autonomiju u okviru srpske države jer time potkrepljuje samozadovoljan osjećaj srpskog vodstva da mu to nije ni potrebno. Potraga za silom reda na Balkanu, sposobnom razmontirati i eksplozivan potencijal na Kosovu, puka je sanja. Carstva koja su se raspala 1918. zakazala su upravo na Balkanu i neće biti obnovljena ni u kom obliku. Koja bi država danas ozbiljno mogla doći u obzir kao vodeća sila na zapadnom dijelu Balkana ili u čitavoj toj regiji?", pita na kraju komentara Johann Georg Reissmueller. 162227 MET apr 98