AUSTRIJA 30. III. DIE PRESSE: PRIJETNJA SANKCIJAMA PRETPOSTAVKA JE ZA DIJALOG NA KOSOVďiWś/

NA KOSOVďiWś AUSTRIJA DIE PRESSE 30. III. 1998. Nazovi-akcije ne daju nikakve rezultate Gost komentator Wolfgang Libal upozorava da međunarodna zajednica iz zagonetnih razloga sve rjeđe rabi pojam "poseban status" u raspravama o rješenju kosovskog problema. "Dobar ustav mora biti kratak i nejasan, tvrde Amerikanci. Prevedeno na razinu međunarodnih konferencija koje bi trebale suzbijati krizna žarišta - iako protagoniste treba tek nagovoriti da ih organiziraju - ta bi tvrdnja mogla glasiti ovako: što je priželjkivani cilj neodređenije formuliran, to bolje. Kako bi svatko, bez prejudiciranja, mogao pod tom formulacijom zamišljati ono do čega mu je stalo. Trenutačno nema nikakve dvojbe da međunarodna konferencija o Kosovu ili bar konferencija pod međunarodnim predsjedanjem mora biti održana ako međunarodna zajednica ne želi prepustiti zbivanja njihovom tijeku u katastrofu. Iako srpski režim, koji predstavlja Slobodan Milošević, litanijskim tonom još uvijek tvrdi da je problem Kosova unutrašnje srpsko pitanje, ponašajući se istodobno kao da je u svakom trenutku spreman na dijalog s vodstvom kosovskih Albanaca. Je li posrijedi cinizam? Takva bi ocjena gotovo precijenila aktere u Beogradu. Vjerojatnije je posrijedi primitivna drskost Beograda, koji smatra da na taj način može nasamariti ostatak svijeta. A svijet je na tu drskost uistinu često nasjedao. Što bi se, dakle, trebalo dogoditi? U prvom redu, međunarodni organizatori trebali bi prestati precizno opisivati ciljeve takve konferencije. Što, na primjer, znači 'proširena autonomija', koju bi trebali dobiti kosovski Albanci? Znači li to 'širenje' 'autonomije' koju predviđa sadašnji srpski ustav, ismijavajući de iure i de facto svaki oblik samouprave? U tom kontekstu bolje zvuči ruski prijedlog, usmjeren na obnovu autonomije kakvu je Kosovo imalo pod Titovom vladavinom. Naime, u to je vrijeme regija u kojoj Albanci čine 90 posto stanovništva imala gotovo status jedne od šest jugoslavenskih republika. No, u to su vrijeme kosovski Albanci zajedno sa šest jugoslavenskih republika bili u sastavu velike federaciije. U sadašnjim bi prilikama u krnjoj Jugoslaviji bili izloženi srpskoj prevlasti, koja je jednim potezom pera ukinula ustav iz 1974. g., zamijenivši ga policijskim režimom. Nadalje, zašto svijet neprekidno upozorava vodstvo kosovskih Albanaca da nezavisno-samostalno Kosovo izvan okvira Srbije odnosno Jugoslavije ne dolazi u obzir? Doduše, Rugova i njegovi ljudi neprekidno ponavljaju svoj zahtjev za samostalnošću Kosova, koji međunarodne organizacije ne mogu ispuniti ako ne žele odbaciti svoja načela, prihvaćena na helsinškoj konferenciji... No, između autonomije i samostalnosti ima puno toga o čemu se može razmišljati i pregovarati. Napokon, Zapad je pod energičnim američkim vodstvom nametnuo i Dayton. Doduše, taj mirovni poredak još nije dokazano trajan, ali određeni temeljni čimbenici već su na snazi. Činjenica da dva 'politička entiteta', republika srpska i bosansko-hrvatska federcija, imaju obilježja gotovo samostalnih država, zacijelo je opasna greška koja narušava taj koncept. No, daytonska konstrukcija ni u kom slučaju ne bi trebala biti model za Kosovo. Ona pokazuje da su rezultati mogući - uz određenu dozu fleksibilnosti. Na Kosovu nije riječ o više ili manje opsežnoj autonomiji za gotovo dva milijuna Albanaca. Riječ je o statusu nekada autonomne regije u sastavu krnje Jugoslavije. Već prije nekoliko mjeseci u dokumentima ministara vanjskih poslova EU pojavio se pojam 'poseban status'. Zagonetno je zašto EU ne ustraje na toj formulaciji već neprekidno uvodi sve uže pojmove - primjer je njemački ministar vanjskih poslova Kinkel. Dijalog je nezaobilazan radi sprječavanja novih terorističkih poteza na jednoj i opetovane represije na drugoj strani. No, dijalog će biti ostvaren samo ako međunarodna tijela konkretno sazovu konferenciju o budućem statusu Kosova i zaprijete Miloševiću sankcijama koje će daleko nadmašiti embargo na trgovinu oružjem ako ovaj odbije sudjelovati. Naime, problem Kosova više nije moguće riješiti nazovi-akcijama", upozorava Wolfgang Libal. 310343 MET mar 98