US IHT FLORA LEWIS NATO 27. III.

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 27. III. 1998. Proširenje NATO-a pokrenut će novo, sigurnije razdoblje "Glasovanje američkog Senata o proširenju NATO-a malo je odgođeno, ali sad je očito da će dogovor biti ratificiran. Jednom kad to bude učinjeno, očekivati je da će drugih 15 saveznica brzo reagirati kako bi Poljska, Mađarska i Republika Češka postale punopravni članovi do pedesetgodišnjice saveza, odnosno do sljedeće godine", piše Flora Lewis. "Bilo je u Sjedinjenim Državama glasnih pritužba da se ta strateška promjena nije u potpunosti raspravila. Bilo je mnogo argumenata, sve glasnijih te skoro apoplektičnih. Istina je da nije bilo široke američke rasprave, uglavnom stoga što su zakonodavci i javno mnijenje na pameti imali sočnija pitanja te, začudo, stoga što nastavak američke uključenosti u Europi zapravo nije sporan. Ista senatska većina kojoj se ne sviđa internacionalizam, koja sumnjiči UN te ne želi ponovno napuniti MMF, postrojit će se kako bi spriječila rast saveza. Ispod gunđajućih napada na američku vanjsku politiku, postoji temeljno prihvaćanje činjenice da Amerika ima ulogu u održavanju europskog mira i stabilnosti te da je američko sudjelovanje utemeljeno na zajedničkim interesima i vrijednostima. Uzaludno je tvrditi, kao što čini Henry Kissinger, da je NATO bio snažan i uspješan te se stoga ne bi trebao mijenjati. U tom bi slučaju trebalo oživiti Sovjetski Savez. Prilike su se promijenile, pa se stoga NATO mijenja iz obrambenog saveza protiv označenog neprijatelja u zajednički sigurnosni sustav koji se, za razliku od saveza iz prošlosti, temelji na vojnoj integraciji i zajedničkom planiranju. To je početak goleme tranzicije u međunarodnim odnosima, a ne kraj epizode. To je razlog zbog kojega 'vrata ostaju otvorena', kao što NATO kaže, da bi postupno prihvatila kvalificirane nove članice. Pariška povelja kojom je uspostavljeno vijeće NATO-a i Rusije, drugi je dio te tranzicije. Vijeće djeluje tek šest mjeseci, no kao što je glavni tajnik saveza Javier Solana prošli vikend izjavio u Berlinu, ono je već prepoznalo i počelo razmatrati niz ključnih pitanja koja jasno pokazuju stvarni zajednički interes. To su nuklearna neproliferacija, nadzor nad opasnim materijalom u procesu razoružavanja te terorizam. Moskva negoduje zbog proširenja; Rusi koji se ne slažu jedni s drugima ni o čemu drugom, u tome se slažu. Nacionalisti kažu da bi se suprotstavili Pariškoj povelji, za koju smatraju da ozakonjuje proširenje, da nisu željeli zadržati ministra vanjskih poslova Jevgenija Primakova. A neiskreno je govoriti da nema implikacija da bi Rusija mogla opet postati prijetnjom. U ovom trenutku, nitko ne zna što će Rusija postati, pa ni sami Rusi. Po svojoj prirodi i strukturi, NATO ne može biti prijetnja Rusiji koja sama nije prijetnja. Kad je J. Solana zamolio poljskog predsjednika Aleksandera Kwasniewskog da mu navede glavni razlog zbog kojega se Poljska želi pridružiti savezu, odgovor je bio: 'Iz svih razloga zbog kojih sadašnje članice žele u njemu ostati'. S ulaskom u EU, to znači postati dijelom svijeta sigurnosti i prosperiteta. 'Poljaci neće razumjeti', izjavio je g. Kwasniewski, 'bude li ujedinjenje Europe završeno ujedinjenjem Njemačke.' Ne postoji sličan savez u drugim dijelovima svijeta, i taj se nedostatak vidi u neprekidnim ratovima i strahovima. Djelotvorna regionalna sigurnosna sruktura omogućava prilagodbu i pomirbu, što je NATO učinio za Zapad te čini na dalekom Istoku. Neki pitaju zbog čega Sjedinjene Države moraju ostati jamac. Ne bi li Europljani mogli naći načina i volje da se sami djelotvorno organiziraju, ako bi Sjedinjene Države proglasile svoju misiju postignutom te otišle kući? Odgovor je da nikad prije nisu te se ne čini da hoće. Strašna povijest dvadesetog stoljeća govori da je rizik pokušavanja previsok, ukoliko bi se Sjedinjene Države morale vratiti u područje. Sigurnost američkog uključenja sprječava europske ratove. Nitko ne želi izići iz NATO-a, niti želi da NATO iziđe iz Europe, upravo stoga što je savez jamčio sigurnost koja je prvi uvjet napretka. Prihvaćanjem bivših neprijatelja, on povećava sigurnost za sve. On stvara novi niz odnosa, oslanjajući se na čvrsta i vezujuća jamstva koja se ne mogu dobiti drugim međunarodnim organizacijama. To uključuje i odnose s Rusijom. Novi ugovor nije odbijanje izostavljenih. To je poziv na pripremu za sudjelovanje u tim novim odnosima, koliko okolnosti i razborit saveznički realizam dopuštaju. To treba pozdraviti." 300338 MET mar 98