FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

AUSTRIJA - 23. III. DER STANDARD: SAD SU JAMAC OPSTANKA EU

Autor:
AUSTRIJA DER STANDARD 23. III. 1998. Bi li NATO bez SAD uistinu bio bolja opcija? Eric Frey ističe da nijedna europska sila nije pogodna ni poželjna za vodeću ulogu u vojnom savezu. "Austrijski kancelar Viktor Klima protivi se pristupu Austrije u NATO, ali zahtijeva samostalnu europsku sigurnosnu i obrambenu politiku, koja bi se od NATO-a trebala pravno razlikovati u jednoj točki: ne bi obuhvatila SAD i Kanadu. I u ostalim strankama takvo mišljenje zastupaju baš oni pragmatici, koji teže srednjem rješenju između NATO-a i neutralnosti. Oni žele da Austrija pristupi NATO-u tek nakon temeljite promjene tog obrambenog saveza. Drugim riječima, nakon smanjenog utjecaja Washingtona i povećanog utjecaja Moskve. Hoće li parola 'Amerikanci van' postati maksimom austrijske vanjske politike? Ta želja nije sasvim nerealna. Naime, SAD se postupno odvajaju od Sjevernoatlantskog pakta - ne službeno već emocionalno. Prošlog je tjedna velika rasprava o proširenju NATO-a u američkom Senatu protekla gotovo bešumno. Senatori su očitovali opću nezainteresiranost za budućnost atlantskog saveza. Oštrica pitanja troškova otupljena je revidiranom procjenom Bijele kuće, a američki su birači prema ostalim pitanjima ravnodušni. To još ne znači pobjedu izolacionizma. No, Sjevernoatlantski savez ne igra više za supersilu SAD središnju ulogu kao nekada. NATO tek u rijetkom slučajevima služi američkim izravnim državnim interesima. Nakon završetka hladnog rata SAD su zapravo mogle raspustiti NATO i povući se iz Europe. No, ostale su u savezu - snažno umanjivši vojnu nazočnost - jer su tako htjeli Europljani. Doduše, nerijetko arogantni ton Amerikanaca često ljuti njihove partnere, ali povici 'Yankees, go home' odjekuju danas u članicama NATO-a samo na izrazito mirovno angažiranom i na nacionalističkom rubu stranačkog spektra. Europa treba SAD radi vlastite sigurnosnopolitičke stabilnosti - ne zato što je slaba već zato što njezin odnos snaga i interesa i danas kao i proteklih stotinu godina naginje nestabilnosti. Francuska, Njemačka i Velika Britanija otprilike su podjednako jake; nijedna od tih zemalja nije primjerena pa ni poželjna u ulozi vodeće sile. 'Koncert sila' izazvao bi veliki otpor upravo u manjim zemljama. Bez velikog oca Amerike stari bi kontinent bio još udaljeniji od zajedničke vanjske politike, a neprekidna svađa čak bi ugrozila opstanak Europske unije. Prevlast Amerike uvjetovana je i činjenicom da je sigurnost javno dobro i da donosi korist i onima koji je slabo ili uopće ne podupiru. Stoga sigurnost obično dostatno jamče samo hegemonijalne sile. SAD su danas jedina zemlja koja ozbiljno ulaže u vojnu tehnologiju - i to ne zato što planira nekakva osvajanja. Stoga cijela Europa, a ne samo Austrija, uživa u sigurnosnopolitičkim plodovima tuđeg rada - bilo u Bosni ili u odnosu prema Iraku. To najbolje znaju istočni Europljani koji žele pristupiti EU zbog gospodarstva, ali u potrazi za jamstvima svoje sigurnosti upiru pogled u Washington. SAD ne mogu i neće tako brzo odbaciti ulogu proizvođača globalne stabilnosti jer bi i same snosile negativne posljedice takvog poteza. Stoga će njihov odlazak iz NATO-a biti polagan i trajat će možda i nekoliko desetljeća. Što dulje pak čekamo na razvoj europske vanjske i sigurnosne politike, koja će moći proizvesti nešto više od razvodnjenih rezolucija, to je manje razloga da zemlje poput Austrije odbijaju pristup NATO-u iz gotovo neskrivenih protuameričkih osjećaja", zaključuje Eric Frey. 240201 MET mar 98

An unhandled error has occurred. Reload 🗙