RUSIJA-NOVOE VREMJA OD 15.3.98. O KOSOVU

RUSIJA NOVOE VREMJA Br. 10/98. Težak povratak uljudbi Nikolaj Kučin komentira napetosti na Kosovu: "S ruševina Titove države opet je zapuhnuo dim. Stvara se dojam da je Sizifov posao međunarodne zajednice na rješavanju 'jugokrize' još jako daleko od kraja: na Balkanu ima previše brda. Još se nije potpuno smirilo stanje u Bosni, a svoje su separatističke težnje uz buku i krv očitovali Albanci, koji čine 90 posto puka autonomne pokrajine (?) Kosovo koja pripada suvremenoj Saveznoj Republici Jugoslaviji. U sukobima između srbijanskih redarstvenika i boraca nelegalne Oslobodilačke vojske Kosova prošloga je tjedna poginulo najmanje dvadesetoro ljudi. Diplomatski strojevi SAD-a, Rusije i zemalja Europske unije žurno su počeli gasiti požar koji se još nije rasplamsao. Činilo se da međunarodna zajednica odnedavna ima strateški ključ za stanje na Balkanu - iskustvo uspješne mirovne operacije u Bosni i Hercegovini i političke nagodbe Daytonskih sporazuma. No ključ nije otpirač, u najboljem slučaju može otvoriti samo jedna vrata. Ni američki, ni europski, a još manje ruski vođa ne može sebi dopustiti da ulaže napore koji bi se mogli usporediti s onima koji su bili potrošeni za razmrsivanje bosanskog čvora. To ne čine da bi zaustavili lokalni sukob niti to čine brzo. Zahvaljujući tome što utjecajnim zemljama treba puno vremena za oživljavanje i pripremu vlastitog javnog mišljenja, bio je moguć slom albanskog režima Salija Beriše u proljeće 1997. i nered na području afričkih Velikih jezera koji je zamalo prerastao u humanitarnu strahotu. Tako je sposobnost rješavanja krize upravo razmjerna njezinoj rušilačkoj snazi. Likove poput Radovana Karadžića i Sadama Huseina, bez obzira na njihovo zastrašujuće držanje, zapravo je lakše nadzirati nego prostrane separatističke skupine. Ako Bosna i Hercegovina ovdje ne može biti konstruktivan primjer, onda je puno uvjerljivija kao 'destruktivan obrazac'. Pravilo da se Balkan drži europskom bačvom baruta već je sto godina otrcanost europske politike. Istina, s vremenom se zaboravilo da je balkanska bačva tek u posrednoj vezi s Europom u pravom smislu te riječi. Današnja Rumunjska, Bugarska, Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Albanija i Grčka napuštale su putanju nekada silnog (i u pravom smislu te riječi azijatskog) Otomanskog Carstva tijekom čitava XIX. i u prvom desetljeću XX. stoljeća. 'Balkanizacija' se stalno obnavlja i tamo gdje je bilo istočno pročelje turske naddržave - na turskim, iračkim i sirijskim područjima na kojima žive milijuni Kurda. Je li velika razlika između Karadžićevih i Odžalanovih boraca? Srbija je, kao uostalom i druge balkanske zemlje, do turskih osvajanja bila dijelom Europe i poslije je mogla početi težak povratak u krilo uljudbe. Ostali će, očito, još dugo morati čekati..." 160034 MET mar 98