BELGIJA-LE SOIR OD 26.2.98. O KOSOVU

BELGIJA LE SOIR 26. II. 1998. Diplomacija trči, Kosovo se ne pomiče s mjesta "Nitko ovaj put ne može optužiti diplomate za tromost. Umjesto da budu djelotvorni, svi se bez prekida komešaju uz uzglavlje Kosova, nesretnog područja u srcu Balkana gdje životna snaga albanske demografije udara na važnost povijesti i 'svetog' srpskog područja. Sjedinjene Države koje ne žele ni čuti za vojne snage za sprječavanje sukoba - poput onih u Makedoniji - daju poticaj raspravi, strogo označujući političke osnove problema. Njihovi europski saveznici računaju na francusko-njemački prijedlog: ministri vanjskih poslova Hubert Vedrine i Klaus Kinkel nisu se odrekli svoje nagodbe o velikom stupnju autonomije, usprkos tome što je slabo primljena na licu mjesta. I oni koji su u najbližem susjedstvu vulkanu idu tamo iz vlastite pobude. Bugarska je ponudila zajedničku izjavu koju je odmah poslala Rumunjskoj, Grčkoj i Turskoj. Albanija se distancirala od svojih 'etničkih interesa' i pozvala Beograd i Prištinu na izravan dijalog, bez posrednika. Atena, svjesna svoga položaja jedine članice Europske unije na tome području, ostaje pri svojim posredničkim ponudama, usprkos albanskom prešućivanju velikog grčko-srpskog prijateljstva. Čak i reformistička Crna Gora u sklopu Jugoslavenske federacije poziva Beograd da prekine šutnju i napokon odustane od pritiska. Ova brzinska utrka, često razuzdana, jako odskače od tvrdoglave nepomičnosti glavnih junaka krize. Slobodan Milošević, koji grčevito odbija svako upletanje, ne želi popuštati i odbacuje i samu pomisao na otvaranje koje bi u njegovim očima bilo znak slabosti i prvi korak k odcjepljenju pobunjene pokrajine. Njegova bi tvrdokornost, međutim, mogla biti velika grješka u prosudbi: oslabljeni međunarodnim položajem koji odbacuje neovisnost i stavlja pregovore u jugoslavenske okvire, Albanci se kolebaju glede buduće strategije. Ta će hipoteka teško opteretiti izbore koje oni organiziraju sljedećega mjeseca i u tako zamršenim prilikama poticaj Beograda na dijalog doveo bi albanskog vođu Ibrahima Rugovu - koji je oduvijek bio za neovisnu državu - u neugodan položaj prema Zapadu. Iz činjenice da Kosovo već godinama živi u prilikama koje traže brzo rješenje, utopisti će zaključiti da se tamo često očekivalo najgore i da je status quo napokon najmanje zlo. Realisti će se, naprotiv, sjetiti štete koju je na ovome području već izazvao nedostatak diplomatske odlučnosti i dugoročne predodžbe. Sjetit će se također da je Kosovo odmah nakon Titove smrti bilo pokretač jugoslavenskog cijepanja. Sutra bi opet moglo biti bomba s kasnim paljenjem za Daytonske sporazume. I još jednom uništiti krhku stabilnost Balkana...", piše Edouard van Velthem. 270230 MET feb 98