VJESNIK-AMERIČKI KRITERIJI-BARIŠIĆ-27-2

VJESNIK 27. II. 1998. Američki dvostruki kriteriji u BiH: Hrvate stisni, ostalima gledaj kroz prste? "Kad god se Amerikancima učini da provedba Daytonskog sporazuma u BiH ne ide željenim tempom odnosno smjerom, njihova diplomacija počinje pripreme za pritisak na Hrvatsku. Scenarij je uvijek isti i kao da se ponavlja u gotovo pravilnim vremenskim razmacima: najprije reagiraju diplomati na nižim razinama (njihov veleposlanik u Hrvatskoj, zatim Clintonovi posebni izaslanici...), potom se pojavljuje izjava State Departmenta da bi na kraju sve završilo na američkoj inicijativi kojom se dovodi u pitanje članstvo Hrvatske u nekoj od međunarodnih institucija (prošli put je to bilo Vijeće Europe...)", ocjenjuje Marko Barišić. Upozorava pritom na neke pojave koje govore kako te ocjene nisu utemeljene i pita "zar međunarodnoj javnosti nije već pomalo smiješno da se primjerice u Drvaru, gradu gdje su smještene hrvatske izbjeglice za gradonačelnika postavlja Srbin (srpska stranka je dobila izbore), a da se primjerice u Srebrenici, gradu gdje su Muslimani dobili izbore, za gradonačelnika, i to od strane OESS-a predlaže Srbin". Takva dvostruka mjerila Barišić predstavlja i na primjeru Stoca i Bugojna. Objašnjava kako se u Stocu traži smjena gradonačelnika, jer se nije vratio dovoljan broj Muslimana, "a u Bugojnu se ne traži smjena Dževada Mlaće koji je osumnjičen za ratni zločin", i gdje se dogodilo niz napada na Hrvate povratnike i na katoličke objekte. Dodaje i zahtjeve za povratkom Srba u Drvar, "(što se i događa), a istodobno nema nikakvog pritiska na povratak Hrvata u Posavinu, odnosno Hrvata i Muslimana u banjolučku regiju (gdje su bili najzloglasniji koncentracijski logori)". Napominje još kako se u istočnu Bosnu nitko od Muslimana nije vratio, a pogotovo ne u Srebrenicu. Barišić drži da bi se pritisak preko međunarodnih institucija lakše podnio "kad bi Amerikanci ono što traže od hrvatske strane tražili i od srpske i od muslimanske", jer inače "djeluje neozbiljno da za zločine u Srebrenici odgovara jedan Hrvat (Erdemović), a da se srednjobosanski Hrvati koji su tijekom muslimanske agresije jedva opstali u svojim enklavama proglašavaju za potencijalno najveće ratne zločince. Međutim, bit problema u vezi s američkim pritiskom sadržan je u nedorečenosti Daytonskog sporazuma", komentira Barišić i pojašnjava: "Budući je nemoguće od dva entiteta koji imaju sve prerogative države (osim vanjskih poslova) stvoriti preko noći jedinstvenu državu (što bi sada htjeli Amerikanci, pokušava se lomiti bosanskohercegovačke Hrvate odnosno Hrvatsku da pristanu na takva pravila igre koja su zapravo revizija Daytona. Stoga ne iznenađuje primjena dvostrukih mjerila. SAD naime misli da su Hrvati ukupno gledajući dovoljno dobili 'Olujom' i reintegracijom istočne Slavonije te da u BiH stoga trebaju biti kooperativni do mjere koju oni odrede. Pritom zaboravljaju (ili ih se to ne tiče) da njihova pravila igre dovode u pitanje opstanak bosanskohercegovačkih Hrvata u BiH, koji svakim novim američkim potezom sve više gube konstitutivnost postajući nacionalna manjina", piše na kraju Barišić. U sklopu članka Marija Pulić prenosi ocjene što su ih glede međunarodnih reakcija izrekli Vladimir Šeks (HDZ) i Zdravko Tomac (SDP). Šeks drži da su ocjene kako je HDZ u BiH tvrdolinijaški rigidan i nekooperativan, dio taktike "prema kojoj se najveći pritisak vrši na onoga tko je u najslabijem položaju. (...) Šeks drži kako se polazi od pretpostavke - najprije ćemo rješavati tamo gdje je najmanje moguća točka otpora, a onda ići prema drugoj", navodi novinarka. Tomac napominje kako je "Hrvatska u zadnje vrijeme učinila mnogo na rješavanju problema na demokratski način, na prihvaćanju određenih standarda, provedbi međunarodnih dogovora, od reintegracije Podunavlja do provedbe Daytonskog sporazuma". No, dodaje kako ga, osobno, "razočarava govor predsjednika Tuđmana, koji je 'bez ikakve potrebe, zaboravljajući da ne govori kao predsjednik stranke i da kao državnik ne smije govoriti ono što jedan dio njegove publike želi čuti, dao povoda da mnogi ponovno posumnjaju da li Hrvatska u BiH vodi dvostruku politiku i da ono što je uradila i govori da će uraditi oko provođenja međunarodnih sporazuma u BiH - radi s figom u džepu, i zato što to mora, a da ustvari i dalje sniva o nekim drugim rješenjima, koja su suprotna od dogovorenih'". Drži da je pitanje BiH, pitanje cijelog naroda pa i šire, pa je stoga šteta "što ne postoji dijalog i međusobna razmjena informacija", a to je i razlog što ne može komentirati konkretne prigovore na Hrvate u BiH - "jer nema nikakvih informacija". 270222 MET feb 98