VEČERNJI LIST-AKCIJSKI...-STAREŠINA-24-2

VEČERNJI LIST 24. II. 1998. Akcijski plan mimo Hrvatske Na američki plan akcije za jugoistočnu Europu, kojim se nastoji "ojačati američku bilateralnu političku, ekonomsku i vojnu suradnju" s Bugarskom, Slovenijom, Makedonijom i Rumunjskom, te promicati "međusobnu regionalnu suradnju", a obećaje i rad SAD-a na uključivanju tih zemalja u europske i euroatlantske institucije, osvrće se Višnja Starešina. "Zajedničko je državama obuhvaćenim američkim akcijskim planom to što su više ili manje čvrsti kandidati za članstvo u NATO-u prilikom sljedećih proširenja, i što su susjedi državama supotpisnicima Daytonskog sporazuma, preciznije Hrvatskoj i SR Jugoslaviji", napominje novinarka i dodaje kako, uz neke druge države, u njemu nema ni Hrvatske, "koja je prema vlastitim prosudbama stekla uvjete za ozbiljan iskorak prema euroatlantskim i europskim integracijama. No, prema onima koji o tome odlučuju, u ovom slučaju SAD, Hrvatska još uvijek nije uvrštena u krug država za intenzivni integracijski trening, nego ostaje vezana u daytonskom trokutu, zajedno sa BiH, koja pod međunarodnim patronatom tek treba postati država, i SRJ, trenutačno najvećim kriznim žarištem u Europi", upozorava novinarka i ocjenjuje kako stoga "vjerojatno nije slučajna podudarnost da je nekoliko dana nakon američke objave plana akcije za jugoistočnu Europu predsjednik Tuđman odlučio poslati predsjedniku Clintonu pismo zahvale i podsjećanja. Zahvaljeno je za potporu u reintegraciji Podunavlja, uz podsjećanje da je Hrvatska spremna bitno unaprijediti bilateralnu suradnju sa SAD-om na svim područjima, da će se u sklopu te suradnje graditi autocesta Zagreb-Dubrovnik, da je spremna u uskoj suradnji sa SAD-om rješavati druga strateška pitanja u regiji, posebno u provedbi Daytonskog sporazuma. Zbog ravnoteže, pismo zahvale uz spremnost za unapređenje odnosa upućeno je i ruskom predsjedniku Jeljcinu. No, u oči upada podudarnost hrvatske spremnosti na suradnju sa SAD-om s vrstama suradnje koje podrazumijeva američki akcijski plan za jugoistočnu Europu. Kao da želi podsjetiti da i Hrvatska ima uvjete za uključivanje u akcijski plan, koji je nesumnjivo trening za sljedeće proširenje NATO-a, te da je mnogo sličnija državama kojima je povjerena uloga učvršćivanja regionalne stabilnosti, poput Slovenije ili Bugarske, nego onima koje su izvor regionalnih problema, poput SRJ ili BiH", upozorava novinarka i komentira: "Dojam je da hrvatskom vodstvu u ovom slučaju ne bi smetalo biti u istom akcijskom planu u kojem su Bugarska i Rumunjska, ili Makedonija, kao što joj je to bilo trn u oku kada je objavljena američka inicijativa SECI, šira po broju članica, ali s istom idejom i po intenzitetu veza sa SAD-om mnogo labavija od akcijskog plana. U svakom slučaju, biti dio akcijskog plana za jugoistočnu Europu bio bi napredak u odnosu na ostajanje u političkoj crnoj rupi u Europi zajedno sa BiH i SRJ. A i više nema nikakve sumnje da put u zapadne integracije vodi preko suradnje s istočnim užim i širim susjedstvom. Uz to, danas više zaista nije 1990. godina, i sve te države na koje se u Hrvatskoj još uvijek često gleda s podcjenjivanjem odmakle su u europskim i euroatlantskim integracijama dosta ispred Hrvatske. Pa nije zgorega malo se prizemljiti, da bi se sa čvrste podloge realnije sagledala vlastita veličina". 240209 MET feb 98