VEČERNJI LIST-ŠTO POSLIJE...-KNEŽEVIĆ-20-2

VEČERNJI LIST 20. II. 1998. Što poslije prosvjeda "Po broju zanimljivih događaja i političkom naboju, ovaj je tjedan podsjećao na predzborne dane, na vrijeme uoči izborne šutnje kad izborni konkurenti na svaki način nastoje privući zanimanje javnosti. Počelo je u ponedjeljak, diskusijom među ekonomistima bliskima vlasti, onima u sredini ili sklonima opoziciji, u tijeku tjedna saborski su zastupnici rastvorili nacionalni program zapošljavanja, a završnica je 'ostavljena' za danas, odnosno za najavljene sindikalne prosvjede koji su ugrijavali atmosferu svih ovih dana. Nastupi li idućeg tjedna zatišje, pa čak i ako do njega dođe zbog običnog 'zamora materijala', bit će potaknuta sumnja da su neki od tih događaja, ili barem neki od njihovih sudionika, imali i druge ambicije osim onih javno deklariranih. Pojačat će se sumnja koja se već ovog tjedna mogla čuti, da je u tom stvaranju atmosfere bilo i nevidljive orkestracije povezane sa sutrašnjim održavanjem sabora vladajuće stranke", piše Deana Knežević u uvodu redovite kolumne 'Obavezno s optimizmom'. U nastavku, novinarka piše: "Povodi, uzroci i posljedice trenutnih događaja na političko-sindikalnoj sceni isprepleteni su i nejasni, kao što su nejasne pozicije i njihovih isturenih i prikrivenih protagonista. Ako je cilj jasan i bez ostatka plemenit, zašto bi jedan od glavnih sindikata odbio u tome sudjelovati, zašto bi se izolirale najutjecajnije opozicijske stranke, a zašto se prosvjedima ipak priključuju osobe velikog ugleda, poput Supeka? Puno toga bit će jasnije idućih tjedana, kad prođe 'predizborna' buka. Jer i kad nastupi zatišje, problemi kojima se na raznim skupovima mahlo u proteklih nekoliko dana, ostat će. Puno je nezadovoljnih zbog slabe kupovne moći, zbog toga što se teško dolazi do radnog mjesta, zbog slabe pravne zaštite ili nejednakosti pred zakonom. S prosvjedima i bez njih, jasno je da ekonomska situacija nije blistava, da široki slojevi ljudi nisu zadovoljni sadašnjom raspodjelom nacionalnog bogatstva, da su očekivanja od poslijeratne obnove i gospodarskog zamaha veća od realnih dosega. Prosvjedi će pokazati raspoloženje dijela javnosti, ali neće dati odgovor na ključno pitanje: može li se ekonomska politika u svakom segmentu (i fiksalnom i privatizacijskom na primjer) samo braniti i mogu li se uime nekih očiglednih slabosti rušiti čak i temelji njezine konstrukcije koji su omogućili više od četiri godine stabilnosti i kontinuiranog rasta?" 200322 MET feb 98