VJESNIK-VENU LJILJANI...-MARUŠIĆ-3-2

VJESNIK 3. II. 1998. Venu ljiljani na bosanskohercegovačkoj zastavi "Predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović ne da ljiljane!", piše Mario Marušić u povodu Izetbegovićeva zahtjeva "da se zastava s ljiljanima proglasi zastavom muslimanskog naroda i tako nastavi svoj život". Novinar pritom objašnjava kako je "spuštanje bosanskohercegovačke zastve s ljiljanima nakon posljednjih prijedloga nezavisne komisije koju je imenovao Ured visokog predstavnika samo pitanje trenutka". Novinar prenosi i pisanje sarajevskog 'Oslobođenja' koje drži da za Izetbegovićev prijedlog "nema nikakvih prepreka i potrebno ga je samo iznijeti u službenoj formi. (...) 'Oslobođenje' i ne sumnja da će Izetbegovićev prijedlog naići na plebiscitarnu podršku kod muslimanskog naroda, pitajući se usput zašto je zastava s ljiljanima 'usprkos svojim estetskim vrijdnostima i činjenici što je postala prepoznatljiv simbol BiH širom svijeta, morala ustupiti mjesto bezličnim i ne baš lijepim rješenjima nove državne zastave'", nastavlja Marušić. Ustvrdivši kako će o tome "hoće li ljiljani nastaviti svoj život (kao nacionalna zastava jednoga od tri naroda u BiH)" odlučiti sami Muslimani, Marušić u nastavku objašnjava što je s novim državnim grbom i himnom. "S usvajanjem nove državne zastave kasni se više od godinu i sada, kad je taj projekt konačno pred okončanjem, otvara se pitanje (ne)sporazuma u svezi izgleda novoga grba, te riječi i glazbe za novu himnu BiH", piše Marušić i citira riječi Hansa Schumachera, zamjenika visokog predstavnika koji to ocjenjuje "kao 'vrlo težak zadatak', posebice kad je himna u pitanju, gdje 'problema ima ne samo kad su u pitanju note, već i riječi'". Schumacher ipak vjeruje da će "'BiH dobiti novi grb najkasnije do kraja travnja'", navodi novinar, i na kraju piše: "Iako je nerealno očekivati da bi netko od bosanskohercegovačkih športaša na skorim ZOI u Naganu mogao osvojiti zlatnu medalju i tako organizatore i cijelu međunarodnu zajednicu dovesti pred 'svršeni čin', Schumacher tvrdi da Ured visokog predstavnika čak i za takav (malo vjerojatan rasplet) ima rješenje. Bethovenova 'Oda radosti' bila bi 'angažirana' kao još jedno u nizu bosanskohercegovačkih 'privremenih rješenja', a za zamjenika visokog predstavnika u svemu nema ništa začuđujućeg, jer 'obje Njemačke imale su tu glazbu više godina nakon Drugog svjetskog rata i ona je istodobno europska himna'". 030230 MET feb 98