AMERIČKI HERALD O CLINTONU 26. I.

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 26. I. 1998. Kreativna vanjska politika koja je mogla biti Jim Hoagland piše: "Neki me dan nazvao londonski BBC, tražeći stajališta o tom što bi Bill Clinton mogao poduzeti o pitanju Iraka. Nekoliko sati kasnije nazvala je francuska radijska mreža iz Pariza da me upita o optužbama koje se tiču seksualnog života Predsjednika i tome što one znače za američko vodstvo u svijetu. Pričati o Iraku bilo je lakše. Pokušajte reći Francuzu zbog čega su priče o seksu, prijevari i zavjeri u Ovalnom uredu vijesti; zašto se takve ljudske pobude ne uzmu zdravo za gotovo, jednom kad političare izaberete na položaj. Svijet će novu buru u Clintonovoj Bijeloj kući gledati kroz nacionalnu prizmu, koja svoje značenje mijenja prema lokalnim brigama. Društva koja ne razumiju otvorenu, jogunastu te često slučajnu prirodu političkog skandala u Americi, neće ovu priču shvatiti doslovno. Francuska mistifikacija američke tendencije moraliziranja svih tema jedan je primjer toga. U arapskom svijetu, neće proći neprimjećeno da mlada žena koja je navodno povjerila prijateljici svoje sastanke s g. Clintonom nosi prezime koje zvuči židovski. Još će više iskočiti činjenica da je priča izbila upravo dok je g. Clinton tražio načina da izraelskog premijera Benjamina Netanyahua nagovori na mir. Blizina (zamišljene) obećavajuće prekretnice, osujećene pričom Monice Lewinsky, prerasti će u pripovijedanja u Kairu i Damasku. Pogodite koga će kriviti. Nadziranjem opterećeni Rusi pitat će se znači li činjenica da republikanski tužitelj naoko navaljuje na Jeljcinovog prijatelja obnavljanje hladnog rata. Azijci će razmatrati nezdravu američku sklonost da uzdiže pojedinca iznad društva. Fidel Castro i Sadam Husein mogu samo zaključiti da će Bill Clinton učiniti sve što može da na nekoliko dana spriječi njihovo dominiranje naslovima. (...)" Novinar ističe da je seksualni skandal Billa Clintona zasjenio teme vanjske politike te nepopularne mjere o kojima bi se Clinton trebao očitovati - primjerice, suočavanje s Irakom, nametanje mira na Bliskom istoku, skidanje embarga s Irana i Kube te uporabu proračunskog viška da se plati američki dug UN-u. "Sve su to koraci koji bi od g. Clintona zahtijevali postizanje snažnog dvostranačkog pristupa u suradnji s republikanskim nacionalnim vođama. Predsjednik bi svoju mudru odluku da pozove Boba Dolea u predbožićni posjet Bosni trebao proširiti u veću inicijativu, koja bi republikancima dala kako ulogu, tako i vjerodostojnost u vanjskoj politici. (...) To bi značilo okretanje Georgeu Bushu i Bushovom savjetniku za državnu sigurnost Brentu Scowcroftu, za javni savjet i potporu u Zaljevu. To bi također značilo poticanje Madeleine Albright da uloži svoj politički kapital, koji je prošle godine skupila sa senatorom Jesseom Helmsom. Tako bi dvojica najozbiljnijih republikanskih senatora o pitanju obrane, John McCain i John Warner, dobili značajne glasove o Iraku, Bosni i drugim pitanjima. To bi značilo spajanje točaka vanjske politike na način kojem se g. Clinton dosada opirao, djelomično stoga što bi sveobuhvatni pristup svezao njegove ruke u pojedinim odlukama koje je bio nesklon donijeti. Sve te stvari treba učiniti. (...) Opkoljen Predsjednik neće se u ovom trenutku usuditi udaljiti ključne domaće glasače radi apstraktnih dobitaka vanjske politike. Njegova oporba mu vjerojatno neće olakšati, ni u inozemstvu ni kod kuće. To je cijena koju američka demokracija plaća, drage volje, zahtijevajući od svojih vođa odgovornost i neki temeljni oblik čestitosti. A to je dio američkog sustava koji mnogi u inozemstvu najteže razumiju." 270115 MET jan 98