"DEUTSCHE GRAMMOPHON" SLAVI STOTI ROĐENDAN

HAMBURG, 22. siječnja (Hina/AFP) - Najstarija diskografska kuća "Deutsche Grammophon" slavi 100. obljetnicu, a to je dob koju treba poštovati, jednako kao i njezinu izuzetnu tradiciju koja joj omogućuje da se danas koliko-toliko obrani pred naletom jeftinih izdanja klasične glazbe. #L# Tu tvrtku često zamjenjuju s onom koja se bavila fonografima, a sve do dolaska CD-a naljepnica sa žutim pravokutnikom ostaje jedna od utvrda proizvoda "Made in Germany", koja se kupuje zbog tehničkog savršenstva i kakvoće izvedbe. Popis uzvanika na svečanosti obilježavanja 100. obljetnice, organizirane u srijedu u Hamburgu, najbolje svjedoči o čemu je riječ - on bi se mogao čitati kao: "Tko je tko u svijetu klasične glazbe." Prva ploča u povijesti snimljena je na voštanoj podlozi. Izvođač nije bila neka diva. Prva je ploča zapravo bila skromno djelo budući da je riječ o pokusu samog izumitelja - Emilea Berlinera, koji je uz pomoć mikrofona snimio "Oče naš", ali je i ono u SAD-u polučilo uspjeh. Jedanaest godina kasnije Emile Berliner vraća se u rodni Hannover i osniva tvrtku sa svojim bratom Josefom. U tvornicu telefona postavljaju četiri hidraulične preše, a 11. lipnja 1898. šalju i prvu ploču, u međuvremenu poboljšanu, u London, gdje se već stvara tržište za taj proizvod. Vrlo brzo nakon toga izumitelj Berliner potpisuje ugovore s najvećim talentima lirske glazbe: s tadašnjim superstarom - talijanskim tenorom Enricom Carusom i ruskim basom Fjodorom Šaljapinom, opernom zvijezdom. Na naljepnici je naslikan pas Nipper kako zavija pred gramofonskim rogom, a tekst na naljepnici glasi: "Glas njegova gospodara." Stotinu godina nakon toga "Deutsche Grammophon" nastavlja svojim putem - ostaje vjeran klasičnoj glazbi (pop glazba je odvojena i izdaje se pod markom "Polydor", s crvenom naljepnicom) te tehnički savršen, od snimanja do proizvodnje ploča, sa solidnim omotom i popratnom dokumentacijom, te, naravno, s glazbenim zvijezdama. Pedesetih godina ovog stoljeća vrsni proizvodi "Made in Germany" privlače umjetnike, osobito onoga koji će postati omiljenom zvijezdom tvrtke: Herberta von Karajana. Taj se dirigent godine 1959. vraća iz SAD-a kako bi, nakon 20- godišnjeg prekida, snimao ploče, a za diskografsku kuću "Deutsche Grammophon" snimit će ih 330. Budući da talenti nikada ne dolaze sami, žuta naljepnica privukla je i američkog dirigenta Leonarda Bernsteina, talijanskog Claudia Abbada, francuskog Pierrea Bouleza, a bilo ih je još, i to najboljih... S poplavom CD-a osamdesetih godina, neočekivanim i čudesnim događajem na tržištu koje je gotovo zamrlo krajem sedamdesetih godina, tvornica u Hannoveru radit će punom parom. Zahvaljujući pojavi CD-a, "Deutsche Grammophon" postiže najbolje rezultate u svojoj povijesti. No, upravo zbog pojave CD-a, na staroj se dami sada počinju primjećivati sijede vlasi. Napreduje li posao kako treba? U sjedištu tvrtke u Hamburgu, kao i u londonskom "PolyGramu", njezinu vlasniku, ne žele pričati o tome. "PolyGram" je podružnica "Philipsa", koji drži 75 posto dionica, uz tvrtke "Decca" i "Philips Music", i zadovoljna je rezultatom od 44 posto prodaje na tržištu klasične glazbe. A bruto promet i zarada ostaju tajnom. (Hina) rug bnš 220554 MET jan 98