8. I. EL PAIS, VICENC NAVARRO O GOSPODARSTVU I POLITICI

Ž4=ŠPANJOLSKA Ž1=EL PAIS Ž2A=8. I. 1997. Ž3=Nemoćne države? Sveučilišni profesor Vicenc Navarro, autor knjige "Neoliberalizam i država blagostanja", piše o načinu rješavanje socijalnih problema i osvrće se na stanje u Španjolskoj. U članku, između ostaloga, stoji: "Jedna od tvrdnji koje se najčešće ponavljaju u španjolskim gospodarskim i političkim krugovima jest to da je globalizacija gospodarstva u velikoj mjeri oslabila države onemogućavajući im odlučivanje o svojim najvažnijim gospodarskim i socijalnim problemima. Ali taj stav zanemaruje činjenicu da mi danas zapravo ne vidimo toliko globalizaciju proizvodnje i trgovine koliko smo svjedoci gospodarske i političke regionalizacije i nastanka triju velikih regionalnih blokova (Sjeverna Amerika, Europska unija i Jugoistočna Azija) unutar kojih države i dalje imaju izuzetno veliku ulogu. I ne samo to. U tom procesu regionalizacije tri države koje imaju hegemoniju u svojim blokovima (SAD, Njemačka i Japan) u velikoj su mjeri djelovale intervencionistički. I u svakom od tih regionalnih blokova države i dalje ostvaruju svoju vlast provođenjem politike koja se podudara na gospodarskom i na društvenom području važnom za ta društva. U Europskoj uniji, na primjer, mnoštvo gospodarskih i socijalnih politika koje danas postoje u tom političkom prostoru uzrokovano je različitim stupnjevima razvoja njezinih država i korelacijama između postojećih sila unutar tih država. A kad je riječ o razlikama, Španjolska, kao jedna od država Europske unije, provodi jednu od manje pravednih socijalinih politika, a to se ne može objasniti ili opravdati globalizacijom ili regionalizacijom njezina gospodarstva. (...) Ta nepravedna socijalna politika španjolske države temelji se na povijesnom nasljeđu iz četerdesetogodišnjeg razdoblja diktature (usmjerene uglavnom protiv puka) čija je karakteristika velika represija, želja za održavanjem psotojećeg poretka i oglušivanje na socijalne probleme. Čak i danas, kao rezultata tog nasljeđa, Španjolska je jedna od država Europske unije s najvećim brojem redarstvenika po glavi stanovnika (više ih je nego što ima zatvorenika), i s najmanjim brojem socijalnih radnika koji brinu o starim osobama. Demokratizacija španjolske države usmjerila je narodne zahtjeve za većom pravednošću prema stalnom smanjivanju socijalnih razlika i siromaštva, osobito od početka osamdesetih godina ovog stoljeća, a to treba zahvaliti u prvom redu promjenama u poreznom sustavu i povećanju proračunskih troškova za javne službe, osobito boljoj pokrivenosti zdravstvene zaštite, mirovina i obrazovanja, iako je smanjivanje društvenih razlika usporeno povećavanjem broja nezaposlenih zbog, velikim dijelom, nepostojanja državne politike o zapošljavanju. (...) Državna politika koju sada slijedi španjolska vlada - smanjivanje javnih troškova i povećavanje količine novca koji se ubire porezima, još će više raslojiti stanovništvo Španjolske. Tome treba dodati i ideološku lavinu koja se sada može primijetiti, a velikim je dijelom uzrokuju financijski interesi i želja za privatiziranjem zdravstvene zaštite koja je predstavljala najvažniji državni program za ublažavanje siromaštva. Gotovo svakog se mjeseca pojavljuju izvješća u medijima bliskim tim financijskim krugovima u kojima se nepotrebno uzbunjuje pučanstvo. A u stvari, španjolska država troši na mirovine manje od prosjeka Europske unije, i to unatoč tome što je španjolska demografska struktura slična onoj u Europskoj uniji. Osim toga, prema predviđanjima Ministarstva rada i socijalne zaštite, troškovi isplaćivanja mirovina bit će 11,8 posto ukupnog brutto prihoda godine 2030., a to je manji postotak nego što se u državama Europske unije troši već danas. Španjolska u tom području troši manje nego što joj to gospodarske mogućnosti pružaju. (...)" 090353 MET jan 98