3 VJESNIK-SUPEKOVE OPSESIJE-MADUNIĆ 7-1

Ž1=VJESNIK Ž2=7. I. 1998. Ž3=Supoekove opsesije "'Politički sustav u Hrvatskoj počiva na grijehu. Tuđmanov pokret krenuo je s idejama nastalim u ustaškoj emigraciji, o pomirbi ustaša i boljševika. Takva ideja apsolutno je neprihvatljiva za demokraciju i nije mi jasno kako Crkva odmah nije uvidjela da su te ideje nespojive s kršćanstvom i da se kršćanstvo ne može pomiriti ni s boljševizmom ni s fašizmom'", teze su akademika Ivana Supeka koje raščlanjuje Branko Madunić i, uz ostalo, piše: "Da akademik Supek u tom istupu nije ponudio i svojevrsnu teologiju pomirbe 'boljševika i ustaša', njegova opsesija možda ne bi bila vrijedna osvrta. Kad već spominje gdje je nastala ideja o pomirbi te teologizira, akademika treba podsjetiti da se ideja pomirbe nipošto nije javljala samo u emigraciji ili domovini, nego je nastajala i kao spontani hrvatski odgovor na velikosrpsku hegemoniju i komunističku diktaturu u bivšem sustavu. Tako je osamdesetih godina splitsko-makarski nadbiskup dr. Frano Franić u jednom svom napisu, koji je bio žestoko kritiziran, promovirao ideju pomirbe djece ustaša i partizana da bi se izbjeglo permanentno psihološko stanje građanskog rarta u Hrvatskoj koj je beogradski režim proizvodio. Tuđmanov projekt pomirbe, dakako, nije projekt pomirbe ustaške i boljševičke ideologije. Uostalom, ideologije se ne mogu miriti. To je projekt koji je omogućio da Hrvatska izađe iz 'produženog' građanskog rata i pruži otpor velikosrpskoj agresiji. Akademik Supek ima pravo na opsjednutost temama kojima je fasciniran od Topuskog do danas, no hrvatska javnost poslije pobjede demokracije i ulaska Hrvatske u svjetsku zajednicu država, za akademikove reminiscencije ili resentiman 'po šumama i gorama, naše zemlje ponosne' gotovo je ravnodušna. Nostalgičara i resentimanata obiju provenijencija ima u Hrvatskoj u 'normalnim količinama', kao i u druigim državama", komentira madunić i na kraju još napominje: "Naposlijetku, što se Crkve tiče, ona je po pobjedi demokracije osudila oba totalitarizma i iskazala pijetet prema svim žrtvama te poduprla pomirbu. Pomirbu među ljudima, naravno, Crkva katolička ne drži grijehom. Grijeh bi bila mržnja ili resentiman". 070432 MET jan 98