DELO - 31. XII.

Ž1=DELO Ž2A=31. XII. 1997. Ž3=Neuslišani prosac Pa neka su nastojanja najrazličitijih slovenskih odbora, povjerenstava i drugih sličnih tijela za uspostavu diplomatskih odnosa sa Saveznom Republikom Jugoslavijom još tako goruća i dobronamjerna, konačni će 'blagoslov' ipak morati dati čovjek koji ima u srpsko-crnogorskoj federaciji prvu i zadnju riječ - Slobodan Milošević. Ljubljana se već više puta trudila (i još to čini) urediti odnose s tom državom. Zadnji pokus te vrste zbio se u proljeće kad je Štefan Cigoj, državni podtajnik u ministarstvu vanjskih poslova, s izaslanstvom posjetio Beograd, a mediji bliski vladi nisu objavili ni vijestice o posjetu slovenskoga izaslanstva. Slovenski pozivi u Beogradu su uvijek nailazili na gluhe uši. Milošević pak kako je sam priznao 'ne čuje dobro'." Autorica članka Bojana Humar u nastavku spominje dva jugoslavenska uvjeta za početak pregovora - da Slovenija prekine protujugoslavensku kampanju i da se odrekne teze da se SFRJ raspala. "Je li se u beogradskom stajalištu sada možda nešto promijenilo ili se radi samo o uljudnoj gesti?" - pita B. Humar u povodu najnovije vijesti da je odbor za međunarodne odnose skupštine SRJ prihvatio poticaj slovenskog odbora za međunarodne odnose o sastanku parlamentaraca obiju država. "Zamjerke Srbije koja se neće i neće osvrnuti na slovenske prosce su velike. Nezahvalno smo im razbili državu (u kojoj su nakon Titove smrti imali dobre mogućnosti da postanu gospodari), premda su nam u povijesti već više puta pomagali. Uvrijedili smo ih s Cankarovim domom gdje smo se drznuli poduprijeti kosovske Albance i, ne na kraju, upravo je Slovenac u ustavu iz godine 1974. osigurao Kosovu i Vojvodini status konstitutivnoga dijela federacije. Osim toga, na SRJ nema jačih vanjskih pritisaka da uredi odnose sa slovenskom državom, a ni gospodarski interes u Beogradu u tom smjeru nije baš pretjeran. Dovoljan razlog da čekamo i najvjerojatnije ćemo i čekati sve dok odlučnu riječ bude imao Milošević. Taj Slovencima očito neće samo tako oprostiti 'grijehe', prenemaganje i inat su tako i tako dio njegove političke kulture, koju je dobro svladao. U tom pogledu dakle ništa nova. Prilično više iznenađuje iznenadno, zamalo molećivo zauzimanje slovenskoga odbora za međunarodne odnose za uređenjem odnosa sa SRJ. Iz vedra neba to je postala tema, premda nam je već sve to poznato. Za to se valjda trudimo već nekoliko godina. I zašto odjednom tolika žurba i grčevito zauzimanje za uspostavu odnosa s Beogradom? Kakvi god bi mogli biti razlozi, takva je prosidba za državu s promišljenom vanjskom politikom nedostojna. Jesmo li dakle nedostojni ili nam je vanjska politika nepromišljena? (...) 020012 MET jan 98