RFI 23. XII. ŠUVAR

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 23. XII. 1999. Gost današnje emisije je Stipe Šuvar, sveučilišni profesor iz Zagreba i predsjednik Socijalističke radničke partije Hrvatske, s kojim razgovara Frano Cetinić. - Gospodine Šuvar, preostalo je još deset dana do parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. Što biste mogli reći o samoj izbornoj kampanji, kako se odvija, koje su njezine osnovne crte? Koliko je oporba dozrela novonastaloj situaciji i sl.? = Previše pitanje u jedan mah. Kampanja je skraćena i isforsirana iz poznatih razloga. HDZ je, kao vladajuća stranka, zakazao izbore u božićno vrijeme, što je raritet barem za kršćansku Europu, a Hrvatska se smatra eminentno katoličkom i kršćanskom zemljom. No vjerojatno je vladajuća stranka računala na pojačan priljev gastarbajtera, odnosno Hrvata koji žive i rade po zapadnoj Europi pa dolaze za božićne i novogodišnje praznika, i računa na to da je većina njih još uvijek sklona Hrvatskoj demokratskoj zajednici. A s druge strane, vjerojatno računa i na to što srednji sloj, onaj tko može, za Novu godinu ode u skijališta u susjednu Sloveniju, Austriju i Italiju, pa ponegdje i dalje, tako da se računa na odsutnost stotinjak tisuća pripadnika srednjega sloja koji je oporbeno orijentiran. Kampanja protječe u tom smislu da HDZ plaši ljude povratkom komunista na vlast, u ponašanju i ideologiji, ako je uopće ima, današnje Socijaldemokratske partije koja se smatra sljednicom nekadašnjega Saveza komunista Hrvatske, a zapravo mu je sljednica samo u imovini. Nema mnogo toga što bi moglo ljude plašiti. Sasvim sigurno neće biti nimalo, u politici SDP-a ako dođe na vlast sama ili u koaliciji, od onoga što miriše na bilo kakav komunizam ili socijalizam iz prošlosti. HDZ se i ne trudi da drži baš puno okolo predizborne skupove. On ima dovoljno novaca i plaća cijele stranice po novinama i po televiziji i šalje svoje standardne poruke, ne samo u smislu plašenja komunizmom, nego da je u pitanju hrvatska sloboda, država i narod na idućim izborima. Meni nije jasno što im to znači, ali to poručuju. A ova oporba - dva plus četiri, ona najavljuje promjene i izlazi stalno s pojedinostima što će promijeniti u pogledu budžeta, u pogledu politike prema ovom ili onom sloju društva, da će isplatiti zaostatke umirovljenicima, da neće smanjivati plaće državnim službenicima, da će dovesti u red obavještajne službe i istodobno najavljuju tko će biti premijer, kako će se dogovarati, kada o ministarskim mjestima. Oporba smatra svoju pobjedu sigurnom, a u međuvremenu zbog smrti predsjednika Tuđmana, Vlada je zakazala i predsjedničke izbore, pa usporedo počinje odmah i kampanja za predsjedničke izbore koji bi se trebali održati 24. siječnja, dakle petnaestak dana nakon ovih izbora za Sabor. A već je u igri šest-sedam ljudi koji su se prijavili da će biti kandidati za predsjednika na izborima, a svatko od njih treba prikupiti ili je prikupio 10 hiljada potpisa građana s pravom glasa. - Gospodine Šuvar, gledajući odavde stječe se dojam da lideri hrvatske oporbe nastoje svim snagama da ne pokažu svoju pravovjernost u odnosu na Tuđmanovu bezgrješnost i ostale dogme iz HDZ-ova vjeronauka. Je li taj dojam kriv, što Vi mislite o tome? = Pa lideri oporbe, bar oni glavni, ne svi, govorili su biranim riječima o zaslugama i veličini Franje Tuđmana u času njegove smrti i za vrijeme trodnevne nacionalne žalosti. Sada ga manje spominju, ali kod onih koji nisu baš bili skloni Tuđmanu, a njih je bilo sve više među građanima Hrvatske, ostao je jedan trpak okus da oporba u tom odavanju priznanja zaslugama Tuđmana malo pretjeruje i da se ne zna što time hoće dobiti. Inače, kada me već to pitate, Tuđman je sišao s političke scene i detuđmanizacija je samim time počela. Ja osobno mislim da bi bilo bolje,da nije umro prije izbora, pa da na izborima vidi da mu je HDZ, a time i njegova karizma i njegova moć i prestiž jako opali. Oporba kakva jest bila dosad i kakva je još uvijek sada, da se razumijemo, ni u čemu bitnom nije se suprotstavljala Tuđmanovoj politici. Ona je glasala čak i protiv suradnje s haaškim sudom u početku. SDP je, dok je HDZ shvatio da mora ići na tu suradnju, ona je glasala i za loš zakon o pretvorbi. Ona je glasala i za loš zakon o radnim odnosima. Ona je glasala i za uredbe i zakone kojima su Srbima iz Hrvatske protuustavno oduzimane kuće, imanja i nepokretna i pokretna imovina. Zapravo njezine zasluge u tom smislu hrvanja s Tuđmanom i tuđmanizmom su relativno mizerne, ali je stvar u tome da se sada u raspoloženje šire javnosti i među većinom Hrvata i Hrvatica, da se o onima koji nisu etnički Hrvati i Hrvatice i ne govori, okrenulo toliko protiv HDZ-a, da su ovi izbori glasanje protiv, a ne glasanje za nekoga. Sve je išlo na mlin SDP-u koji se posebno nije ni trudio, nije ni ostavljao dojam da ima neki jasan, razrađen program. Da se točno zna što hoće. Sve je to meni dosta mucavo što govori oporba, ali ja osobno želim im pobjedu jer bar će donijeti promjenu duhovne i političke klime, ali sigurno da poslije Tuđmana u Hrvatskoj neće biti više ni jedne karizme, nikakve autoritarne vladavine. Može biti vladavina petljanaca koji će se svađati, a i to je bolje nego ono što je bilo. - Na planu konkretnih mjera u propagandi i izbornoj aktivnosti, u kojoj mjeri vlast HDZ-a koristi mrtvog Tuđmana kao svog konja za utrku, ako je dopuštena ova hipodromska metafora. = Na sve strane su i u novinama, i na ulicama, i na kućama, i uz velike ceste jumbo plakati Tuđmana s djevojčicom. To sada djeluje malo morbidno. Taj plakat je štampan za života Tuđmana, ali je glavni plakat HDZ. Ispitivanja, iako ja puno ne vjerujem u ta ispitivanja što ih površno provode ovdašnje novine pokazuje da je Tuđmanova smrt i sve što se željelo u povodu njegove smrti postići od strane vladajućih, taj pijetet koji je prelazio sve granice, to organiziranje mimohoda kraj kovčega, ti špaliri duž ulica, taj poklon, svi programi televizije koji su veličali njegovu ulogu i Hrvatima sugerirali da su sad ostali bez oca, sve to je, čini mi se, samim polaganjem kovčega u grob splasnulo i neće dati nekog većeg efekta, a ta istraživanja koja se spominju upućuju da je rejting HDZ-a porastao za 1,7 ili 2 posto. To ne znači mnogo. - Gospodine Šuvar, na posljednje pitanje France Press upravo danas iz Zagreba javlja, prenoseći informaciju koju je objavio savez samostalnih sindikata Hrvatske, da milijun i 908 tisuća hrvatskih građana ili 42,6 posto ukupnog stanovništva živi u siromaštvu. Može li ta gladna Hrvatska i dalje biti hranjena infuzijom državotvornog mita i kakva je perspektiva postavljanja i rješenja tog teškog socijalnog pitanja u Hrvatskoj? = Hrvatska je, po računima ekonomista koji se u to razumiju, sada dužna 32 milijarde dolara. Vanjski dug, onaj čisti, iznosi čini mi se 9,3 milijarde, ostalo je unutrašnja nelikvidnost i deficiti u raznim fondovima. Rasprodaja Telekomunikacija, pa sada Privredne banke i rasprodaja... još se nudi nešto na prodaju, neće pribaviti dovoljno novca ne samo za deficit državnog budžeta, nego i za nužne otplate. Mislim da dogodine otplate kredita prema inozemstvu dostižu 1,3 ili 1,4 milijuna dolara. I tko god pobijedi na izborima, a pobijedit će ova sadašnja oporba, naći će se u vrlo teškoj situaciji jer poboljšanja ekonomskih i socijalnih prilika preko noći nema. I tu jedina je nada da će Zapad, koji sponzorira ove izbore navijajući, to je očigledno, za oporbu, odriješiti kesu. Da će dati prolongiranje kredita i da će pomoći da dođe do većeg dotoka svježeg novca u Hrvatsku. Ali promjene nabolje, nagle, neće biti. A što se tiče gladnih Hrvata, paradoks su te situacije ne samo Hrvatske već i posvuda, da najgladniji, najneobrazovaniji i duhovno najzapostavljeniji ljudi u tom smislu puke pobožnosti najradije glasuju i za lošu vlast i za desnicu. I tako da je sasvim sigurno da će Hrvati, samo ovaj put možda trećina birača, dati povjerenje i takvom umirućem i raspadajućem HDZ-u nakon smrti Tuđmana. On će ipak još jedno vrijeme biti žilav, drži sve poluge društvene moći u svojim rukama. Kad se ispusti, koliko će im biti te poluge moći preotete, to je pitanje ja se bojim pravila i opozicije kada dođe na vlast. Znači što se tiče broja gladnih i ovih koji žive u neimaštini, taj postotak se neprestano povećava, Hrvatska, nije ona u tome izuzetak, ni među tranzicijskim zemljama, ni drugim zemljama. Ima danas deset posto bogatih i obijesnih i 90 posto siromašnih i polusiromašnih od čega, unatoč tome što govori ta anketa sindikata o troškovima tročlane i četveročlane porodice, bar 50 posto oskudijeva u osnovnim životnim potrepštinama i podmirivanju osnovnih životnih potreba. (RFI)