ESMUNDO 13.12.TUĐMANA NA OLTAR

ŠPANJOLSKA EL MUNDO 13. XII. 1999. Tuđmana uzdižu na oltar "Tko bi Franji Tuđmanu rekao da će vukovarski župnik blagosloviti 'neokaljanu dušu osloboditelja' pred očima desetkovanih, nezaštićenih župljana. Simbol okrutnoga rata, ratni plijen obećan Slobodanu Miloševiću krvavim slovima, reagirao je na patrijarhovu smrt zapanjenošću udovice. 'Žrtve i smrt nužne su za čovjekovu slobodu. A svi Tuđmanu dugujemo što nam je vratio ponos i hrvatsku zastavu', izgovara velečasni Špeher među skelama i vjernicima sv. Filipa i Jakova. (...) Tko bi rekao Franji Tuđmanu da će se sve crkve u Hrvatskoj spojiti u 24.00 u posmrtnoj zvonjavi ili kako bi službene dane žalosti ogrnule liturgijskim počastima svecu. (...) Nitko se ne sjeća patrijarhova komunističkoga kreda, ni ateizma iz olovnih vremena, ni etničke represije, ni nedodirljivoga kruga nepotizma. Možda zato što je agonija koja je trajala 41 dan ušutkala protunapad protivnika ili zato što golemi drveni križ poziva Zagrepčane pred vratima dvorane s odrom. 'Tu sam kako bih svojoj petogodišnjoj kćeri pokazala koliko nas je zadužio Franjo Tuđman. On nas je spasio od Miloševića i vratio nam vjeru u Krista', objašnjava Nataša Ušić na čelu mnoštva. Neki plaču, drugi se križaju, a ostali klanjaju pred Tuđmanovim lijesom pokazujući vojničko poštovanje. Hladnoća i mrak ne zaustavljaju rijeku sunarodnjaka na vratima Predsjedničkih dvora. Tri sata čekanja, tri sekunde prisnosti. 'Zbogom, Predsjedniče', izgovara ratni veteran. (...) Umro je svetac. Bar tako vjeruju hodočasnici koji su jučer posjetili rodnu kuću oca nacije uz koju i dalje stoji nekoliko susjeda nadajući se da će je Sabor proglasiti nacionalnim spomenikom: 'Franjo, Franjo', viču Tuđmanovi sunarodnjaci istom zaraznom frekvencijom kojom zvone i zvona", piše dopisnik iz Vukovara i Zagreba Ruben Amon.