IT-HR-VA-predsjednik, crkva IT-13. XII.-CORRIERE- HRVATSKA I VATIKAN ITALIJACORRIERE DELLA SERA13. XII. 1999.Crkva cijeni 'demokratski pokušaj'"Papa Wojtyla je predsjedniku hrvatskog Sabora Vlatku Pavletiću poslao poruku sućuti koja
nije bila formalna nego iskrena i misaona, pridružujući se 'bolu cijelog naroda' zbog smrti predsjednika Franje Tuđmana. Želio je odati počast 'sjećanju na državnika koji je Hrvatsku vodio na putu prema neovisnosti', neovisnosti koju je Vatikan prvi priznao, 13. siječnja 1992., dva dana prije Europske unije. To je bio gest bez presedana u povijesti Svete Stolice, koja je sustavno i tradicionalno bila posljednja u priznavanju granica i stanja. Gest koji je velikodušno uzvraćen vraćanjem velikog dijela dobara koja su Katoličkoj crkvi konfiscirana nakon Drugoga svjetskog rata i financiranjem s 45 milijarda lira godišnje crkava u zemlji. Razumljivo je snažno sudjelovanje listova 'Osservatore Romano' i 'Avvenire' u žalosti Hrvatske, čvrstog katoličkog bedema u balkanskom svijetu. 'Nacionalist koji pokušao biti demokrat' stavio je jučer naslov Avvenire, prema kojemu je Tuđman bio 'najmanje loš od mogućih predsjednika Hrvatske', jer je'želio biti zapadnjak, jer je gledao
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
13. XII. 1999.
Crkva cijeni 'demokratski pokušaj'
"Papa Wojtyla je predsjedniku hrvatskog Sabora Vlatku Pavletiću
poslao poruku sućuti koja nije bila formalna nego iskrena i
misaona, pridružujući se 'bolu cijelog naroda' zbog smrti
predsjednika Franje Tuđmana. Želio je odati počast 'sjećanju na
državnika koji je Hrvatsku vodio na putu prema neovisnosti',
neovisnosti koju je Vatikan prvi priznao, 13. siječnja 1992., dva
dana prije Europske unije. To je bio gest bez presedana u povijesti
Svete Stolice, koja je sustavno i tradicionalno bila posljednja u
priznavanju granica i stanja. Gest koji je velikodušno uzvraćen
vraćanjem velikog dijela dobara koja su Katoličkoj crkvi
konfiscirana nakon Drugoga svjetskog rata i financiranjem s 45
milijarda lira godišnje crkava u zemlji. Razumljivo je snažno
sudjelovanje listova 'Osservatore Romano' i 'Avvenire' u žalosti
Hrvatske, čvrstog katoličkog bedema u balkanskom svijetu.
'Nacionalist koji pokušao biti demokrat' stavio je jučer naslov
Avvenire, prema kojemu je Tuđman bio 'najmanje loš od mogućih
predsjednika Hrvatske', jer je'želio biti zapadnjak, jer je gledao
prema NATO-u i Europi'.
Iza izvanredne brzine u vatikanskom priznavanju hrvatske države
stoji gotovo 13 stoljeća recipročne vjernosti, brzine za koju je
jednog dana izgledalo da je Ivan Pavao II. zažalio na trenutak, kada
se upitao nije li bilo oportunije pomoći jugoslavenskoj federaciji
da takva ostane.
Papa je bio dva puta u Hrvatskoj, 1994. i 1998., i oba su puta
njegovi pastoralni posjeti bili vezani uz točno određene političke
motive. Kada ga je Franjo Tuđman prvi put primio nije oklijevao
predstaviti posjet kao 'moralnu potporu najviše duhovne vlasti
pravu Hrvatske da uspostavi svoj suverenitet na svojem cjelokupnom
teritoriju', aludirajući na krajinu, teritorij kojega su Srbi
secesionisti oduzeli Zagrebu.
Drugi je Papin posjet izazvao pravi val prosvjeda, ne samo Srba.
Ivan Pavao II. išao je beatificirati kardinala Alojzija Stepinca,
čije vladanje tijekom pronacističkog ustaškog režima uopće svi ne
opravdavaju. Svetac za jedne, suradnik fašističkog režima za
druge, njegova je beatifikacija u svakom slučaju bila novi jaki
politički potez, objašnjiv samo poviješću hrvatske crkve i nadama
koje Papa polaže u tu zajednicu, okruženu pravoslavnim svijetom
neprijateljskim prema Rimu.
Hrvati se smatraju prvim pokrštenim slavenskim narodom u 7.
stoljeću, dok su se Balkanom širila plemena južnih Slavena.
Blagoslov Pape Ivana III. hrvatskom knezu Branimiru 879., 'Njegovu
narodu i njegovim zemljama', smatra se prvim 'međunarodnim
priznanjem' Hrvatske. Sve u svemu, priznanje iz 1992. nije bio
'usputan slučaj'", piše Bruno Bartoloni.