RDW 8.XII.-ŠIRENJE EU

RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW 8. XII. 1999. Koliko širenja može podnijeti EU? "Europska je unija počela na malo. Počela je u šestero. Zatim se daljnjim koracima proširila na sada 15 zemalja. Sve iz zapadne Europe. A pred vratima je 12 kandidata iz istočnoga dijela i žele ući. Svoje zanimanje najavili su i drugi. No gdje će svršiti rastezanje unije? Još su kandidati iz srednje, istočne i jugoistočne Europe nekoliko godina udaljeni od članstva. Ako jednoga dana ispune sve kriterije za prijam, članstvo ih neće zaobići. EU bi to mogao odbiti samo iz objektivnih razloga - dakle samo ako bi kotači EU-a zapeli na doista presudnim područjima. No inače sve države Europe u stanovitoj mjeri imaju pravo tražiti članstvo u klubu. Rimski temeljni ugovori već su unaprijed prihvatili proširenje. No tada usitinu nitko nije mogao slutiti da će se komunistički režimi na istoku Europe raspasti za nekoliko desetljeća. Sada, kada su se stvari promijenile, kad se Europa oslobodila komunističkog tereta, postavlja se pitanje gdje svršava Europa Europske unije? Na predstojećem vrhu u Helsinkiju (10. i 11. XII.) šefovi država i vlada odlučit će da umjesto sa do sada samo šest kandidata, istodobno treba pregovarati sa 12. Pri tomu oni iz prve skupine imaju samo tu prednost, što su već raspravili o nizu stručnih pitanja i što je već djelomično postignut dogovor. S unošenjem pravnih i gospodarskih norma EU-a u nacionalna prava je drukčije. Tu još posvuda zjape rupe. Tek kad to bude obavljeno na svim područjima, to će donijeti svjedodžbu zrelosti a time i prijam. No zemlje iz takozvane druge skupine sada imaju posve iste izglede. Ovisi o svakoj pojedinoj zemlji kako će brzo provesti pravila unije. Mogu se dakle međusobno prestizati. Hoće li Turska to uspjeti jednako brzo kao možda neke istočnoeuropske zemlje, treba pričekati. Da bi se s Ankarom uopće započeli konkretni pregovori, zemlja bi najprije morala ispuniti sve demokratske pretpostavke - čitaj poštivanje ljudskih prava po europskim mjerilima. Za sada Turska nema više od prilike da bude na popisu kandidata. Tu su još i drugi koji su se javili u međuvremenu: Ukrajina i Moldavija očijukaju s članstvom u EU, a i kavkaske zemlje obznanjuju zanimanje. Članovi u Vijeću Europe, ustanove u Strasbourgu, nedvojbeno su priznati kao europske države. Dakle, Europska im unija nakon dokazane zrelosti, ne bi mogla onemogućiti prijam. Sadašnjih 15 članica ne mogu dati odgovor na pitanje koliko bi proširenja Europska unija mogla podnijeti. Stare članice znaju samo jedno, a to je da će uz još više članica nastati opasnost nemogućnosti upravljanja ili paralize. I stoga iduće godine kao prvo moraju biti nadoknađene već dospjele institucionalne reforme, koje kod amsterdamskog sporazuma nisu bile obavljene. Dalekosežno ukidanje prava veta svake članice pri tomu je najvažnije. Možda će to zastrašiti one koji se ne žele odreći omiljenih suverenih prava. U svakom slučaju Europska bi unija već nakon predstojećeg proširenja mogla biti drukčija. Sadržajno se već sada može naslutiti kako bi moglo ići dalje. Kao u gospodarskoj i monetarnoj uniji, neke bi članice EU-a mogle osnovati uži savez u kojem druge ne bi imale pravo na riječ. To se može zamisliti i na drugim područjima. Ono što bi ostalo, bili bi razni krugovi oko kojih bi se okupljali drugi. One koji su zreli za užu suradnju, ništa o tomu ne bi moglo spriječiti. Te mogućnosti - a time i Europu različitih brzina - već je stvorio amsterdamski sporazum. Pod tim se pretpostavkama jednoga dana možda uopće neće postavljati pitanje koliko širenja unija podnosi. Temeljna pretpostavka za stabilnost koju svi žele jest da u Europi svi imaju blagostanje u doličnom obliku. A to ne mogu nametnuti nikakve europske postrojbe za svladavanje kriza" - zaključuje komentator Heribert Korfmacher.