VOA 8. XII. TISAK

GLAS AMERIKE - VOA 8. XII. 1999. Iz tiska Dio američkog tiska već se danas bavi dolazećom obljetnicom usvajanja univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, koja u petak slavi 51. godinu svojeg postojanja. Počinjemo uvodnikom 'The New York Timesa': 'U zadnjih 50 godina ideal univerzalnih ljudskih prava zabilježio je veliki procvat. No, sloboda govora i okupljanja, sloboda od ropstva, od mučenja i samovoljnih uhićenja i pravo na jednakost pred zakonom pojmovi su još ponešto novi u mnogim dijelovima svijeta. Međutim, najnovija je novost da čelnicima koji narušavaju ta načela u naše doba prijeti međunarodna izloženost, sankcije pa čak i intervencija izvana, kako je to ranije ove godine otkrio Slobodan Milošević. Iako je pokret ljudskih prava izrastao iz strahota II. svjetskoga rata i brutalnih tiranija koje su zamračile ostatak XX. stoljeća, njegovi se korijeni mogu naći još kod antičkih stoika, koji su vjerovali u univerzalnost prirodnih zakona. Stari Rimljani rafinirali su koncept vladavine zakona, a filozofi iz doba prosvjetiteljstva smatrali su da je sloboda prirodno stanje i da svrha vlade leži u tome da služi i štiti svoje građane. No, čak i u zapadnim kulturama, gdje su se razvile spomenute ideje, napredak slobode trajao je stoljećima: valjalo je nadići ropstvo, feudalizam, ženama omogućiti pravo glasovanja.' 'The New York Times' podsjeća da se i velikim dijelom ovoga stoljeća nije vodila međunarodna diskusija o ljudskim pravima. 'Ujedinjeni su narodi 1948. prihvatili univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, dokument koji je hrabro proklamirao da priznavanje jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji predstavlja temelje slobode, pravde i mira u svijetu. U svega nekoliko desetljeća vizija sadržana u tom dokumentu postala je dijelom međunarodnoga dijaloga.(...) Još se uvijek vodi borba za provedbu tih načela u nekim režimima, pa čak i u državama koje su prihvatile spomenuta načela. No, učinak te deklaracije je nepobitan', nalazi 'The New York Times'. Ljudi diljem planeta prihvaćaju ideale ljudskih prava, radilo se o studentima koji traže demokratsku slobodu u Kini ili ženama koje u Pakistanu traže onakvu zaštitu zakona kakvu uživaju muškarci. Početkom tisućljeća, pa čak ni početkom ovoga stoljeća, takav se razvoj događaja nije mogao niti zamisliti. On pruža nadu da se ovdje radi o nečemu jednako važnom kao što su to bile i velike revolucije iz nekih minulih stoljeća..., piše uvodničar 'The New York Timesa'. (...) O Kosovu čitamo i u današnjem 'The Washington Timesu': 'Rat na Kosovu bila je priča o dva NATO saveza. Američki je NATO savez izveo 80 posto čitave operacije. Europski se NATO savez borio da održi korak. Čak i ponosni Francuzi, koji žestoko prosvjeduju protiv američke dominacije, izveli su jedva osam posto svih letova. Nedostaci europskih letjelica pokazali su se toliko ozbiljnima da su planeri NATO saveza odlučili potkresati misije kako bi izbjegli nepotrebne rizike. ... Sve u svemu, bez Sjedinjenih Država, europske vojne operacije, čak i poput ove, u malenom području njima obližnjeg Kosova, ostaju jednostavno nezamislive, nalazi Jeffrey Gedmin u članku u 'The Washington Timesu'. No, problem europske obrane i nije teško razumjeti, sve dok rasprave o stvaranju zajedničkog sigurnosnog i obrambenog identiteta Europljanima ostaju dosadne. Naprotiv, Europa se koncentrira na razvoj institucija, umjesto na razvoj kapaciteta. Autor citira Javiera Solanu, glavnog čovjeka za vanjskopolitička pitanja Europske unije koji je rekao da će zemlje članice morati povećati svoje proračune za obranu. 'No, takvo što nije niti na vidiku', zaključuje autor, postavljajući pitanje: 'Zar itko doista očekuje od klimave crveno- zelene koalicije u Berlinu da namijeni manje sredstava zdravstvu, obrazovanju i zaštiti okoliša, kako bi mogla potrošiti više u visokotehnološko oružje? Europske članice NATO saveza trenutno izdvajaju 12 puta više na socijalnu zaštitu no na obranu', zaključuje Jeffrey Gedmin u 'The Washington Timesu'. (VOA)