NJ 8.XII.-DIE WELT-GLOBALIZACIJA

NJEMAČKA DIE WELT 8. XII. 1999. Povijest globalizacije "U najboljem od svih svjetova globalizacija povećava blagostanje, otvara granice, sve usrećuje, i ako nisu umrli, žive još i danas. U stvarnom svijetu pritisak globalizacije za očuvanje identiteta može toliko doći u protuslovlje, da se sukobljavaju civilizacije, kulture i vjere. Globalizacija ne zna za sućut, ne poštuje nikakvu povijest, ne daje olakšavajuće okolnosti. Kulturni je sukob cijena globalizacije. Do njega ne dolazi samo između zemalja nego i u njima. Razlog za to naveo je u XIX. stoljeću veliki poznavatelj ljudi Alexis de Tocqueville: 'Što ljudi postaju ravnopravniji, to postaju osjetljiviji na postojanje razlika.' Globalizacija je modni pojam našega doba. No njegova bitna zamisao nije nova. Nije novo ni to što se predodžbe sele iz raznih vremena: tehnokratska vizija Zapada potaknuta kapitalizmom, tehnologija i prirodna znanost i posve drukčiji životni ritam dalekih kultura 'Džihad protiv Mac Worlda', samo je najnovija inačica teme koja pokreće novo doba. Od doba otkrića, Europljani su posezali za sve većim dijelovima svijeta i preoblikovali ih po svojoj slici. Tuđe običaje i moralne predodžbe susretali su uglavnom s prijezirom. Ono što je počelo kao neograničena europeizacija, moralo je prije ili kasnije dovesti do prve globalizacije. U XIX. stoljeću neke su se skrupule umirivale formulama poput 'white man's burden', 'la mission civilisatrice', 'Treći Rim' ili, u američkoj inačici iz 1918.: 'to make the world safe for democracy'. Sredinom XX. stoljeća, kad su slava i bogatstvo Europljana uništeni novim tridesetogodišnjim ratom, sučelile su se dvije kulture, obje porijeklom iz Europe - SAD i Sovjetski Savez - u konstelaciji koja je bila globalna, nuklearna i bipolarna. Ostatak je bio 'Treći svijet'. Prije deset godina Sovjetski je savez krenuo putem svih svjetskih carstava. Za jedan kratak časak dvije su zamisli obuzele kolektivnu svijest Zapada. Obje su se u međuvremenu pokazale kao američke fantazije koje, osim toga, jedna drugu isključuju. Prva je zamisao proglašena u ljetu 1989., kad je Gorbačovljevo proljeće naišlo na led hladnoga rata. Francis Fukuyama obznanio je svršetak dosadašnje povijesti u središnjem organu američkog neoizolacionizma 'The National Interest'. Sve iluzije tog obrata sastavile su se u globalnom obećanju: demokracija i tržišno gospodarstvo zauvijek i vječno. Stara neprijateljska slika odložena je kao zabluda, preostali sukobi degradirani u marginaliju. Razum i integracija sve će riješiti. Njemačka vanjska politika nije znala kako se držati pri promatranju supranacionalnih ustanova koje bi svijet od Vankuvera do Vladivostoka odvele u mirnu budućnost. Njemačka je sigurnosna politika vojsku, tajnu službu i slične atribute staromodne vlasti držala nezaobilaznima - u svakom slučaju neiscrpnom novčanom pričuvom. Iznenada su svečanost mira prekinuli glasni krici iz Iraka, Jugoslavije, Kavkaza i s drugih mjesta užasa. Tako je 1993. najavljen sudar kultura u časopisu 'Foreign Affairs'. Opet je posrijedi bilo američko tumačenje svijeta, koje nije trebalo samo pomoći u traženju novog koordinatnog sustava nego je pružalo i novu formulu shvaćanja svijeta. Umetnuto u tužnu poruku profesora Samuela Huntingtona, bilo je nužno upozorenje da je za opstanak u miru nužna suzdržanost Zapada i tankoćutnost Washingtona. Ne treba se varati. Piercing i uporaba interneta još ne znače trijumf zapadnih vrijednosti. Čak ni želja da se uskoro bude poput Amerike. Ako je Alexis de Tocqueville imao pravo, narodi će prije ili kasnije vrisnuti da su im pozapadnjačeni vođe i bezdušni tehnokrati oteli njihovu prošlost a ukrali budućnost i dostojanstvo. U Njemačkoj nije teško pronaći dokaze, ni u Francuskoj također: pobuna protiv 'American Way of Life'. Zaostali narodi i silom će se usprotiviti Zapadu - jučer s magnetofonskim vrpcama, danas s eksplozivom a sutra možda s raketama. Postoji priča o indijanskom poglavici koji je napustio svoj rezervat i nakon slijetanja u divovsku zračnu luku O'Hare u Chicagu, tri dana ostao sjediti na istom mjestu. Kad su ga napokon pitali zašto ne putuje dalje, odgovor je glasio: 'Čekam da stigne moja duša'. Možda su duše mnogih naroda još negdje ne putu i čekaju da usklade cilj i odredište, viziju i sjećanje. Samo se SAD, na čelu globalnog gospodarstva, nalazi u tom sretnom položaju. Sada je u tijeku nova globalizacija. Ona će poremetiti sve socijalne ravnoteže Zapada, kao nekada u ostalom svijetu. Ta globalizacija nije epizoda, nego preokret u kojem se odlučuje o budućnosti industrijskih demokracija" - piše Michael Stuermer.