RDW 6. XII PLOMIN I RWE

NJEMAČKI RADIO - RDW 6. XII. 1999. Na otvaranju termoelektrane PLOMIN 2 u Hrvatskoj član uprave energetskog koncerna "RWE Energie AG" Rolf Bierhof ovaj se put iznimno nije držao govora kojeg su mu napisali suradnici. U njemu se trebao zahvaliti brojnim isporučiteljima i montažnim poduzećima za uspješan završetak radova, ali Bierhoff se obratio svojim kolegama iz industrije i doslovce izjavio 'da bismo trebali biti zahvalni da smo doživjeli ovaj trenutak'. Ova izjava je svakako dvosmislena. U prvom redu, to je svakako važan gospodarski objekt za Istru i čitavu Hrvatsku, iako je ona nedavno zatvorila i posljednji rudnik ugljena, jamu Tupljak, nakon tradicije duge 373 godine. S druge je strane, kako tvrde essenski stručnjaci, ovaj projekt bio među najtežima kojeg su dosad imali. Morali su ovo postrojenje, koje se počelo graditi još prije rata u Hrvatskoj, ne samo dovršiti, nego i tehnološki dobrim dijelom promijeniti kako bi zadovoljila suvremene norme zaštite čovjekove okoline. Iako je predsjednik IDS-a Jakovčić, zabrinut za ovo postrojenje, izjavio na konferenciji oporbene četvorice u Puli da je ova elektrana dokaz kako je politika vladajuće stranke, HDZ-a, zagaditi Istru, ugrađeni sustavi 'RWE Energie' čine PLOMIN 2 ekološki prihvatljivim industrijskim postrojenjem. Odnos HDZ-a prema gospodarskom razvoju zemlje uopće, a posebno prema gospodarskom razvoju pojedinih regija svakako jest i mora biti predmet oštre kritike u ovo predizborno doba, ali gospodarska perspektiva ove elektrane daleko prelazi granice Hrvatske. Jer Rolf Bierhoff smatra da je ovo postrojenje dobar posao za obje strane: = Zašto se RWE Energie upustio u ovaj zahvat? Na prvom mjestu bih rekao, i to jer sam osobno uvjeren u to, da je to gospodarski opravdan projekt. Ako danas neko njemačko poduzeće ima priliku sudjelovati u gospodarskom projektu izvan granica naše zemlje, tada svakako treba iskoristiti pruženu priliku. No koncern iz Essena tim projektom u suradnji s Hrvatskom elektroprivredom slijedi i vlastite strategijske ciljeve. Jer to je za RWE put prema cijelom tržištu jugoistoka Europe. Nema nikakve sumnje da se mi radije orijentiramo na distribuciju, trgovinu i u sustav mreža električne energije nego u samu proizvodnju. Ali ako onaj s kojim želimo zajedno ići u budućnost kaže - želimo završiti jednu malu elektranu, možete li nam pomoći da je izgradimo do kraja - i ako je uz to još i gospodarski opravdano, onda je to sigurno pravi put. Jer Hrvatska elektroprivreda se sprema na privatizaciju, iako uvjeti još nisu raspisani. Ali ovo je sigurno način na koji se RWE sprema i financijski sudjelovati u HEP-u. O tome je sasvim jasan i direktor HEP-a Damir Begović, koji je njemačkim novinarima izjavio da HEP ostavlja koncernu RWE priliku da sam procijeni je li Hrvatska elektroprivreda zanimljiv partner u tom dijelu Europe. Namjera je Hrvatske uključiti se u europski sustav na sličan način kao i švicarska elektroprivreda sa sjedištem u Laufenbergu. A sigurno je i to da je RWE ovim partnerstvom u prednosti pred ostalim konkurentima u budućim projektima. Ali, hoće li koncern iz Essena i ubuduće biti tako velikodušan s financijskom pomoći, ostaje otvoreno pitanje. Njegov udio u novčanoj pomoći, izvedbi radova i u kreditima iznosi 300 milijuna maraka za ovu termoelektranu od 220 megawata. Planirano je da dio ovih sredstava bude upotrijebljen i za obnovu luke Plomin i za prokop morskog dna do dubine od 15 metara. Time bi se brodovima dovezao ugljen koji mnogo manje opterećuje okoliš nego istarski kameni ugljen. A njemački distributeri jednostavno nemaju izbora: s jedne strane ih žestoka njemačka, ali i europska konkurencija tjera na stalno spuštanje cijene električnoj energiji, a s druge strane u dogledno doba morat će se oprostiti od svojih nuklearnih elektrana. Stoga moraju prenijeti dio svojih proizvodnih potencijala izvan granica Njemačke - u prvom redu su za koncerne zanimljivi Češka i Poljska. Ali i hrvatski proizvođači na taj način mogu dobiti dio sigurnog, njemačkog tržišta. (RDW)