AU 2.XIII.-DIE PRESSE-EU

AUSTRIJA DIE PRESSE 2. XII. 1999. U Uniji malo već odavno nije lijepo "Bilo je to grubo buđenje za male, a ponajprije za neutralne države članice EU-a. U ponedjeljak su još sanjali lijepi san o europskoj sigurnosnoj politici u kojoj će svih 15 članica ravnopravno suodlučivati i govoriti, iako raspolažu samo s nekoliko tenkova i zrakoplova. U utorak na večer reska je zvonjava budilice stvarnosti prekinula tu iluziju. Razlog: na rubu njemačko-francuskog sastanka na vrhu u Parizu, obje su velike sile EU-a potvrdile da zajedno s Velikom Britanijom žele biti čvrsta ruka europske sigurnosne politike. Iznenada se u agencijskim vijestima govorilo i o 'tajnom papiru' na tu temu, koji navodno ima blagoslov Londona i Rima. Postoji li doista takav papir ili se radi samo o reinterpretaciji neformalnih kontakata - činjenica je da velike zemlje EU-a, u Uniji općenito, i u sigurnosnoj i obrambenoj politici, pokušavaju preuzeti kormilo. To su spoznali i međunarodni mediji. Tako je International Herald Tribune ovoga tjedna posve jasno govorio o tomu da će Francuska, Njemačka, Velika Britanija i Italija na vrhu EU-a u Helsinkiju na ostalih jedanaest zemalja izvršiti pritisak da skrenu na njihovu sigurnosnopolitičku liniju. Ta poruka možda ne odgovara potpuno istini, no njezin bi simbolični sadržaj male zemlje EU-a mogle slušati sa zabrinutošću. Unija će svoj cilj, jaki sigunosni kapacitet, postići i na svjetskoj će pozornici biti shvaćena ozbiljno tek kad velike države na vagu stave svoju težinu. No neće ostati bez posljedica što Francuska ili Velika Britanija tu mogu neusporedivo više ponuditi nego, primjerice, Austrija ili Finska. Čak ako se sadržaji pojedinih prijedloga sada još međusobno ne razlikuju naročito, s vremenom bi mogao nastati jaz između onih država koje daju sve i onih koje to ne mogu ili neće. Osim toga, stvar otežava i to što je tendencija hegemonije velikih članica EU-a u Uniji i bez toga sve očitija. To se pokazalo tek nedavno u nizu kadrovskih odluka, no vidi se i u radu ministarskih vijeća. U njima se još samo velike zemlje usuđuju na dulje vrijeme blokirati odluke. Stručnjaci drže da je takav razvitak izravna posljedica toga što je donošenje odluka sve teže i sve kompleksnije. A to stanje se unatoč institucionalnoj reformi i proširenju, neće popraviti" - zaključuje Doris Kraus.