NJ 30. XI. TAZ:NI DNEVNI RED WTO

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 30. XI. 1999. Prvo pregovori a onda pregovori "Simbolika se upravo nameće - neposredno ispred kongresnoga centra u Seattleu, u kojem će danas ujutro biti otvorena treća ministarska konferencija Svjetske trgovinske organizacije (WTO), golemi bager iskopava 24 sata dnevno uz zaglušujuću buku temelje buduće građevine. Mjere građevinskog preuređenje zahvatile su i kongresni centar. Izaslanici WTO-a mogu ući u zgradu samo kroz skele. Izblijedio je sjaj utemeljiteljskog summita WTO, održanoga g. 1994. u Marakešu, kao i prve ministarske konferencije, održane 1996. u Singapuru. Tadašnji je cilj bila uspostava nadzora nad trgovinom u svijetu i pružanje pomoći čovječanstvu da bolje živi - i to što prije. U međuvremenu je i sam WTO postao gradilište - a plan gradnje izaziva pomutnju. Izaslanici vlada doputovali su u Seattle s mnogim željama ali uglavnom praznih ruku. Doduše, i na prijašnjim summitima WTO ministri su u posljednjoj minuti morali proizvesti kompromis koji njihovi namještenici nisu uspijevali ostvariti u višemjesečnim uvodnim pregovorima. Takva je dramaturgija sastavni dio političkog posla. No, ovaj put ne postoji čak ni uobičajeni nacrt dogovora koji bi trebao biti sastavljen najkasnije u petak navečer kako bi novi veliki ciklus pregovora donio nekakve rezultate. Do jučer nitko u Seattleu nije znao kako će taj nacrt biti sastavljen u sljedeća četiri dana. Svađa koja sve blokira dobro je poznata: riječ je o subvencijama za poljoprivredu. Samo ako EU odustane od zaštite svojih seljaka - što postojano odbija učiniti - američki predsjednik Bill Clinton dobit će od Kongresa u Washingtonu ovlasti za pregovore o drugim temama - na kojima pak ustraje EU. No, čak i ako velike gospodarske sile još postignu suglasnost oko teme poljoprivrede i ostalih prjepornih pitanja, 'ostatak svijeta' - oko 100 članica WTO s juga - neće dopustiti da na aktualnom summitu budu pregažene kao što se dosad događalo. Većina zemalja u razvoju više je izgubila nego dobila nakon otvaranja vlastitih granica, i to iskustvo ne žele ponoviti i u novim mjerama liberalizacije. Zato članice WTO s juga - koliko god različite bile - gotovo unisono zastupaju zahtjev o službenoj provjeri posljedica dosadašnjih sporazuma prije pregovora o novom otvaranju granica - kao što je izričito i bilo predviđeno. U potrebu za dalekosežnijim raspravama treba ih tek uvjeriti. Naime, u WTO vrijedi sljedeće pravilo: jedna država, jedan glas. Zato je 'ostatak svijeta' u većini. Preuveličani pojam 'ciklusa pregovora za novo tisućljeće', koji bi trebao započeti trećom ministarskom konferencijom WTO-a, više ne ostavlja tako snažan dojam u Seattleu. Umjesto toga, novinari, pripadnici službe sigurnosti, diplomati i mjesni mediji žustro raspravljaju o pitanju 'hoće li Fidel doći ili neće'. Kubanac bi u tom slučaju bio jedini inozemni šef države u Seattleu te bi - slično kao i 1998. u Ženevi - mogao dodati konferenciji nešto začina ako već ne i sjaja", napominje na kraju izvješća Andreas Zumach. Isti autor napisao je i prilog pod naslovom "Jedina dodirna točka jest neprijatelj". "Bill Clinton, domaćin summita WTO-a u Seattleu, vjerojatno baš i nije na to mislio kada je na posljednjem ministarskom zasjedanju g. 1998. u Ženevi upozorio da je potrebna 'veća transparentnost Svjetske trgovinske organizacije' kao i 'pojačane mogućnosti sudjelovanja' nevladinih udruga. Naime, očekuje se da bi na velikim demonstracijama, na kojima sindikati, organizacije za zaštitu okoliša, seljaci, skupine angažirane na promicanju ljudskih prava i udruženja potrošača na današnji prvi dan summita WTO-a namjeravaju javno iznijeti svoje kritike na račun daljnje liberalizacije trgovine, moglo sudjelovati 50 tisuća ljudi. Nevladine organizacije potrošile su 40 tisuća američkih dolara samo na javnu kampanju, kritički orijentiranu prema WTO i organiziranu uoči ministarskog zasjedanja. 'Želimo razbiti veliko neznanje o WTO, zahvaljujući kojemu je uopće uspio postati tako moćan', izjavljuje Jim Pucket, jedan od pokretača kampanje. Bar su taj cilj nevladine udruge i ostvarile. Motivi i ciljevi oko 400 nevladinih udruga, zastupljenih u Seattleu, jako se razlikuju a u nekim su slučajevima čak i suprotstavljeni. Sežu od zahtjeva za 'većom transparentnošću tajnog kluba WTO', preko kritike mjera za liberalizaciju trgovine, dogovorenih od utemeljenja WTO-a i zahtjeva za primjerenim ispravkama do poziva na 'razbijanje svjetske centrale kapitalizma'. Rame uz rame s često više protekcionistički motiviranim sindikalistima, aktivisti ljudskih prava zahtijevaju - iz načelnog uvjerenja - prihvaćanje obvezujućih socijalnih standarda u sporazumima o liberalizaciji trgovine, dogovorenim u kontekstu WTO-a. Među nevladinim udrugama najkontroverznija je - slično kao i na ministarskoj konferenciji - rasprava o pitanju poljoprivrede. Seljaci sa sjevera žestoko se opiru smanjenju subvencija za proizvodnju i izvoz, koje pak druge nevladine udruge žigošu kao izobličavanje svjetskog tržišta na račun južnih zemalja. Tako široka koalicija nevladinih udruga u Seattleu nije ništa više od taktičkog saveza", napominje Andreas Zumach na kraju članka.