IT-29.XI.CORRIERE-HRVATSKA

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 29. XI. 1999. Zagreb, posljednji sati režima "Ateizam, liberalizacija droga, seksualni promiskuitet, komunističke ideje, jugonostalgije, prijetnja obitelji i integritetu države. Još se ne zna hoće li izbori, sazvani za 3. siječnja, biti samo zastupnički ili i predsjednički kako bi se zamijenio predsjednik Franjo Tuđman koji je u agoniji. Sigurno je da je tu predizborna kampanja, koja izgleda poput lova na vještice, koju je pripremio HDZ (stranka na vlasti) protiv oporbe: socijaldemokrata, liberala i predstavnika seljaka, koje se izjednačava s 'crvenom opasnošću'. Dijeli se priručnik za dobrog Hrvata, 250 stranica činjenica i slogana o budućoj propasti i izopačenju u slučaju da oporba, kao što je i vjerojatno, pobijedi na izborima. S unutarnje 'crvene opasnosti' prelazi se na vanjske prijetnje: međunarodne urote, europsko i američko neprijateljstvo, rizike za integritet hrvatske domovine koje nose etničke manjine. Srbi, 'Jugoslaveni', ali i Talijani. Dakle, manjine penalizirane izbornim zakonom, koji međutim jamči pravo glasa Hrvatima u inozemstvu, koji su formalno državljani drugih država, poput Hrvata Bosne i Hercegovine, kojima je dana dvostruka putovnica. Izborne alkemije napravljene su u svrhu održanja vlasti koja škripi pod udarima gospodarske krize i narodne nesklonosti. Desetine tisuća nezaposlenih, poljoprivreda u vrtlogu, korupcija, nesolventne tvornice i tvrtke, nebeske cijene. Režim je u vrijeme mira spiskao naklonost i zahvalnost dobivene neovisnošću zemlje i diplomatskim i vojnim pobjedama koje su Hrvatskoj omogućile vraćanje teritorija izgubljenih na početku sukoba. No tonovi križarskog pohoda posljedica su i političkog i kulturalnog ozračja koje je predsjednik Tuđman nametnuo u poslijeratnim godinama, a kojega su ljudi iz HDZ-a učvrstili u svakom kutku hrvatskog društva: revizija školskih programa, povijesni revizionizam pronacističke prošlosti, nadzor nad medijima, zauzimanje javnih služba i najvažnijih sektora gospodarstva. Moćni hercegovački lobiji, koji su financijski pridonijeli u ratu i u Tuđmanovu usponu, nastavljaju ispostavljati račun, tražeći prostore na vlasti i nacionalne resurse, ne odustajući od nacionalističkog ekstremizma, koji je katkad u savezu s korupcijom i kriminalom. 'Emotivna' veza s unutrašnjošću Bosne pomaže poslovima kriminalnih skupina dobro uklopljenih u balkanske putove oružja i droga. Nije rijetkost da snenu habsburšku eleganciju središta Zagreba potrese neki obračun. Prošlih je dana policija spalila pred TV kamerama 14 tona marihuane koja je došla iz Malezije u 700 kutija 'posteljine'. Osam godina nakon neovisnosti Hrvatska je etnički očišćena država, na meti međunarodnih tijela zbog kršenja ljudskih prava, zaštite ratnih zločinaca, nepoštivanja Daytonskih sporazuma, nikada napuštenih ambicija priključenja Hercegovine. 'Establishment' odbija optužbe, te se lakoćom koristi formalnim okvirom legaliteta i demokracije koji Hrvatsku čini bližom Europi nego Balkanu. Rijetko su metode grube i proste. Primjerice, desetine tisuća Srba, istjeranih iz krajine i Vukovara, ne mogu iskoristiti pravo na povratak, ne zato što ih se zaustavlja na granici, nego zbog beskonačnog broja pravnih dosjetaka u vezi s dokumenatima i vraćanjem imovine. Krajina i Slavonija su, isto tako, konačni cilj preseljenja Hrvata iz Bosne, i u novije vrijeme, s Kosova, koji bježe od neprijateljskog ozračja, privučeni zagrebačkim domoljubljem koji obećava prihvat raširenih ruku. Oporbeni listovi prijavljuju škandale i klijente režima, koji se brani kaznama i suđenjima novinarima. Provjere i inicijative policijskog aparata (tajnim službama zapovijeda Tuđmanov sin) tanke su niti za olakšavanje ostvarenja nacrta režima. Prema 'Nacionalu', čak se pomagalo i uspjehe zagrebačkoga nogometnog kluba, Dinama, koji je po Tuđmanovoj volji prekršten u 'Croatia'. Tuđmanova je bolest nametnula prijevremene izbore, no agonija nije bila predviđena u tako skoro vrijeme, usred predizborne kampanje. Zbog toga su Predsjednikov glavni stožer i vrh HDZ-a upali u paniku, pribjegavši institucionalnim smicalicama, protiv kojih oporba uzalud viče. Zakon od 'privremenoj spriječenosti', prihvaćen ovih dana, zapravo jamči privid nastavka vlasti 'onima koji su oko Predsjednika', kao što je izjavio Ivica Račan, najistaknutiji predstavnik socijaldemokratske stranke. Tako se iz sata u sat Tuđmanova agonija sve više obavija tajnom. Neki kažu da je već mrtav, a neki tvrde da preživljavanje, koje ovisi o intenzivnim terapijama, neće odlučiti sudbina ili sposobnost liječnika, nego najpogodniji politički trenutak. Upravljačka skupina HDZ-a pokušava sve, znajući da bi Tuđmanova agonija mogla biti i njihova. Posljednji pronalazak su izbori odmah nakon Nove godine, kako bi se iskoristio povratak iseljenika i žaljenje Predsjednikove patnje. I zagrebački nadbiskup Bozanić je kazao da molitve vjernika za hrvatsku domovinu i Tuđmanovo zdravlje ne bi trebalo iskorištavati za političke ciljeve. Hrvatska uz uzglavlje oca nacije podsjeća na povijesno ponavljanje izrazito duge Titove agonije, u mješavini nesigurnosti glede budućnosti Jugoslavije koja je potom pala u rat i raspad. No veći dio zemlje, mladi, građanski slojevi i radnici, Tuđmanovu agoniju proživljava kao svršetak umjetno produljenoga poslijeratnog razdoblja. Zbog interesa vlasti, a ne zbog duhova nepostojećih unutarnjih ili vanjskih prijetnja. Ljuto domoljublje, korupcija i niski demokratski standardi držali su Hrvatsku izvan Europe, no nisu umrtvili težnju Hrvata da u nju uđu kada liječnici isključe prekidač", piše Massimo Nava