US 23. XI. CSM KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 23. XI. 1999. Nedovršeni poslovi na Kosovu muče Sjedinjene Države "Pet mjeseci pošto su Amerikanci i njihovi saveznici objavili pobjedu na Kosovu, regiju i dalje progone etnička nesnošljivost, borbe za moć i ubojstva, i to gotovo jednako redovito kao i prije zračnih napada NATO-a", piše Justin Brown. "Nemogućnost UN-ovih mirotvoraca da zaustave nasilje izaziva pitanja o tome je li intervencija bila uspjeh ili neuspjeh, dok se predsjednik Clinton danas nalazi u posjetu američkim vojnicima na Kosovu. Odgovor na to pitanje pomoći će oblikovati Predsjednikovu baštinu i odlučiti hoće li vojnici NATO-a morati ostati na Balkanu godinama, kao što su dužnosnici govorili u početku, ili desetljećima, kao što neki promatrači sada predviđaju. 'Nitko nije mislio da kosovski problem možemo riješiti u cijelosti', kaže vladin dužnosnik koji je želio ostati neimenovan. 'No smatrali smo da možemo zaustaviti represiju i ljudima pružiti prigodu za uspostavu demokratskih ustanova.' Dužnosnici Clintonove vlade kosovsku misiju nazivaju uspjehom jer je postigla ciljeve postavljene na početku bombardiranja. Miloševićeve snage povukle su se iz pokrajine, ušli su mirotvorci NATO-a, što je dopustilo brz povratak 800.000 albanskih prognanika. (...) No kritičari zračnih napada ističu da većina izbjeglica nije napustila regiju do početka bombardiranja. Kad se to dogodilo, Milošević je pokrenuo operaciju protiv Albanaca, takozvano 'čišćenje terena', koje međunarodni dužnosnici zovu 'etničko čišćenje'. Nadalje, kritičari kažu da njihove prigovore dokazuju nedavni događaji na Kosovu, koji pokazuju da je regija sve samo ne multietničko društvo koje su međunarodni planeri zamišljali. Nasilje se nastavilo otprilike istim ritmom - oko 30 smrti tjedno - kao i prije početka zračnih napada, prema izvješću Međunarodne krizne skupine pod predsjedanjem bivšeg američkog senatora Georgea Mitchella. Dok su žrtve prije bombardiranja uglavnom bili Albanci, sad se ubijaju Srbi, tempom nerazmjernim broju njihova stanovništva. 'Sustavni napadi na srpsko stanovništvo i, u manjoj mjeri, na druge manjinske skupine, govore da su barem neki elementi albanske većine odlučni u namjeri da pokrajinu očiste od nealbanskih stanovnika', kaže izvješće. Iako ni zagovornici ni kritičari intervencije ne umanjuju važnost ni jedne jedine smrti, rasprava se okreće oko optužaba da su zapadni dužnosnici napuhali broj poginulih kako bi izgradili potporu za bombardiranje Jugoslavije, precizne operacije koja je možda vodila nenamjernom ubijanju više od 2.000 kako Srba tako i Albanaca, po nekim procjenama. Američki dužnosnici i dužnosnici NATO-a povremeno su dali razumjeti da je ubijeno možda čak 100.000 Albanaca, a za opisivanje srpske politike rabili su riječi kakva je 'genocid'. Kasnije su tu procjenu snizili na 10.000. No preliminarna otkrića istražitelja ratnih zločina pokazuju da je broj Albanaca koje su srpske snage ubile tijekom zračnih napada vjerojatno bio bliži 5.000. 'To nije baš genocid', kaže Ted Galen Carpenter, stručnjak za vanjsku politiku washingtonskog Instituta Cato, koji će uskoro objaviti knjigu 'Prazna pobjeda NATO-a.' 'To iznosi uznemirujuću činjenicu da su (netočni brojevi) bili dio promidžbene kampanje NATO-a - i to veoma uspješne.' Carpenter također baca sumnju na američke tvrdnje da saveznička intervencija vodi Kosovo prema demokraciji. On spominje utjecaj OVK-a, skupine gerilaca koju Sjedinjene Države pokušavaju marginalizirati u posljednje dvije godine. Jedan je dužnosnik ovdje nedavno rekao da je OVK, poput Srba, činio ratne zločine tijekom sukoba. Pa ipak, Haag nije podigao optužnicu protiv njih, kao što je to učinio protiv Miloševića . (...) Još jedna sporna posljedica zračne kampanje jest učinak koji je ona imala na američke odnose s ostatkom međunarodne zajednice - i je li to uopće važno. Kritičari poput Christophera Lynna, znanstvenika u posjetu pri Centru za međunarodna istraživanja losangeleskog sveučilišta, tvrde da su napadi narušili odnose s Rusijom, koja se sada služi primjerom NATO-a da bi opravdala svoj napad na Čečeniju. Oni koji podupiru intervenciju NATO-a, međutim, kažu da savez ne bi smio dopustiti da mu druge zemlje diktiraju politiku, posebno tijekom oružanog sukoba. (...) A postoji li jedna stvar u kojoj se gotovo svi analitičari slažu, to je da će Balkan biti nestabilan a mirotvorci na Kosovu potrebni, sve dok je Milošević na vlasti. (...)"