FR-LIBERATION 22.11.RAZGOVOR S BLAIROM

FRANCUSKA LIBERATION 22. XI. 1999. 'Istažite zamisli, a ne imena, pa nećete vidjeti razliku' Pierre Haski razgovarao je u Firenci u prigodi 'susreta reformista na vrhu' s britanskim premijerom Tonyjem Blairom. Iz razgovora izdvajamo: " - U Vašoj zemlji ljudi ili nisu nikada čuli za 'treći put', ili nisu sigurni u značenje toga pojma... = To je nov politički pristup za lijevi centar, koji nije ni stara ljevica ni nova desnica. Očito je da ljudi na ulici ne razgovaraju o tome, ali sam na dobar prijam naišao u preostalom dijelu Europe, više nego u Velikoj Britaniji. To je u Firencu dovelo ljude poput Clintona i Cordosa Šbrazilski predsjednikĆ. - U Firenci je talijanski premijer, bivši komunist, Francuz koji je ponosan što je socijalist, Amerikanac koji tu riječ nije nikada izrekao i Vi koji ju malo rabite. Nije li vam teško naći zajednički jezik? = To ponajprije znači da smo napustili stare rasprave iz razdoblja hladnog rata i da se sve naše suvremene razvijene zemlje moraju sučeliti s istim izazovima i teškoćama. Svi mi tražimo rješenje, na naš način, ali s vrlo sličnim filozofijama. Ako pogledate rasprave među američkim demokratima ili rasprave o modernizaciji u Njemačkoj, rasprave o tržištu u Francuskoj, naše se filozofije na koncu malo razlikuju. - D'Alema i Jospin očituju se kao socijalisti. Biste li se i Vi odredili tako? = Da, rekao bih za sebe da sam socija-list. - Oni ne stavljaju crticu... = Ali, ako ne gledate ime, već zamisli, nećete vidjeti razliku. Dođete li na konferenciju demokrata u SAD-u i govorite o socijalizmu, pomislit će da ste komunist staroga kova. Nekoć, ako ste u Laburističkoj stranci upotrijebili riječ socijaldemokracija, odmah su vas nazvali izdajnikom! Danas se pojmovi socijalist i socijaldemokrat mogu zamijeniti. Mislim da ime doista nije važno. (...) - U tekstu za 'Fabian Society' Šv. 'Liberation' od 19. XI.Ć Lionel Jospin kaže da ne želi treći put koji će biti između socijaldemokracije i liberalizma. Ne stavljate li ga Vi na to mjesto? = Ne, ja pripadam obnovljenom obliku socijaldemokracije. Čitav sam život proživio u Laburističkoj stranci sa sumnjom da doista nisam njihov, jer nisam baš tamo gdje me stavlja tisak i laburistička tradicija. Do dolaska New Laboura smatrali su nas protivnicima 'businessa', pristašama povećanja poreza, velikim rasipnicima, protivnicima reda i pacifistima. A priveli smo kraju vladavinu desnice! - Mnogi Vam predbacuju da ste u potpunosti prihvatili thatcherovsku baštinu. = Neki to misle, ali to je sasvim krivo. Mi smo više novca dali u korist odbačenih, s jednom razlikom: ne u obliku socijalne pomoći, već dajući im mogućnost da rade i da se školuju. To je novi socijalni ugovor. Što se tiče Maggie Thatcher, budimo iskreni: ljevica je bila u krivu kada se 80-ih usprotivila nekim stvarima koje je načinila desnica. (...) - Nije li Vaša predožba stvorena više prema američkom nego europskom uzorku? = Razlog zbog kojeg smo pokrenuli ovu raspravu, upravo je taj što se oba uzorka, anglosaksonski i kontinentalni susreću s istim izazovima. Postoji nešto jače od tih uzoraka, a to je svjetska zbilja. Moramo biti jasni: u globaliziranom gospodarstvu, napose u doba eura i jedinstvenoga tržišta, naše će zemlje nazadovati ne budu li naše industrije i naše javne službe konkurentne, naša gospodarstva dobro vođena, a naši socijalni troškovi nadzirani. - Na koncu dajete za pravo onima koji misle da govorite kao desničar, a djelujete kao ljevičar, a da Jospin govori kao ljevičar, a postupa kao desničar. = Mislim da dijelimo iste vrijednosti i da idemo u istom smjeru. Govorim svojim jezikom koji nije jezik desnice. Govorim o socijalnoj pravdi, jednakim izgledima za sve. Lijevi centar mora prestati gledati preko ramena i brinuti se zbog toga što ga optužuju za izdaju. Problem je pronaći pravu politiku u svijetu koji je sve više globaliziran. - Nije li stoga još čudnije britansko odgađanje uvođenja eura? = Imat ćemo referendum početkom sljedećeg saziva parlamenta, ali još ne mogu reći kada. Već smo riješili politička i ustavna pitanja, ali ostaje gospodarsko, jer britansko gospodarstvo nije isto kao francusko, njemačko ili talijansko. - Gdje ćete biti za deset godina? Je li se Velika Britanija odlučila između Europe i Amerike? = Velika Britanija mora biti bitan čimbenik u Europi, to je jasno. No, ako to znači odreći se suradnje s Amerikom, onda to ne želim. Moja je predožba da će početkom sljedećega stoljeća biti vrlo važno da Europa i SAD budu jedan uz drugog. Želim, primjerice, tješnje odnose između Francuske i SAD-a, iako je, zbog svakojakih povijesnih razloga, dio francuskog političkog establishmenta jako nepovjerljiv prema Amerikancima. Ono što nas spaja, puno je važnije od onoga što nas dijeli. Moramo se sučeliti s istim izazovima."