RDW 20. XI TISAK

NJEMAČKI RADIO - RDW 20. XI. 1999. Najveći broj komentatora današnjih dnevnih listova u Njemačkoj bavi se s dvije aktualne njemačke teme: odlukom ministara unutarnjih poslova Njemačka o pravu na azil i o pregovorima oko preuzimanja velike tvrtke Mannesmann od britansko-američkog koncerna Vodafone. Osvrćući se na jučer završenu konferenciju ministara unutarnjih poslova u Goerlitzu, koji su raspravljali o pitanju azila u Njemačkoj, 'Saarbruecker Zeitung' piše da je prilično razuman zaključak ministara unutarnjih poslova saveza i saveznih zemalja od petka u Goerlitzu. Isto tako treba pozdraviti i spremnost da se pravo na azil još jednom temeljito preispita, ali činjenica da se 90 posto svih zahtjeva za dobivanjem azila odbija, ostaje neoboriva. A onaj tko pravo na azil uzima sasvim ozbiljno, taj mora biti, zbog uvjerljivosti, potpuno dosljedan i u provedbi tog prava. Očekivanja unije kršćanskih demokrata, ali i ministra unutarnjih poslova Otta Schillyja, da će se osnovno pravo na azil pooštriti neće se ispuniti. Berlinski Zeleni, kao i njihovi koalicijski partneri u pojedinim saveznim zemljama, shvaćaju sebe kao zaštitnike izbjeglica iz svih mogućih zemalja svijeta i stoga će se oni tome usprotiviti. Ali kad je riječ o usklađivanju tih pravila na europskoj razini - što se neće moći izbjeći - onda se niti te političke skupine tome neće moći oduprijeti, zaključuje 'Saarbruecker Zeitung'. Istom temom, ali u daleko kritičnijem tonu bavi se i 'Neue Saabruecker Zeitung'. Težište je komentara na takozvanim osobito teškim slučajevima azilanata, koji bi trebali dobiti pravo boravka u Njemačkoj. Komentator između ostalog navodi da se ministri ne trebaju zanositi da su postigli velike rezultate. Oni svojom lijepom gestom zapravo prikrivaju vlastiti neuspjeh. Da se tisuće azilanata uopće moglo tako dugo zadržati ovdje, često ima razloge koji nisu opravdani. Prije svega činjenica da procedura priznavanja prava na azil traje godinama. Uz to savezne zemlje, čak i kad donesu odluku o izgonu, čine to vrlo teška srca, iako takva nedosljednost potkopava pravo na azil. Osim toga, među tim takozvanim teškim slučajevima, ima i mnogo onih koji su uništili svoje osobne dokumente i time zapravo onemogućili svoje izručenje. Ni oni se ne ponašaju u duhu zakona o azilu, ali svakako u duhu prakse toga zakona, piše komentator 'Neue Osnabruecker Zeitunga'. Berlinski 'Die Welt' o problemu azila piše da ima mnogo razloga zbog kojih se azilanti kojima je odbijena molba za azil ne mogu vratiti u svoju domovinu. Često im povratak ne dopušta njihova vlastita zemlja. No, češći je slučaj da su oni sami uništili svoje dokumente, kako bi otežali otkrivanje svoga identiteta. Time su oni špekulirali na kartu njemačke velikodušnosti i složenosti pravne države. Zar nisu sada zbog toga još i nagrađeni, pita se komentator 'Die Welta'. Tema koja je ovih dana podigla mnogo prašine u njemačkim medijima je ponuda britansko-američkog koncerna za mobitele Vodofone da kupi akcije velike, ugledne njemačke tvrtke Mannesmann. Vodofone nudi 242 milijarde maraka, i to je do sada najveća svota za takvu vrst prodaje u povijesti gospodarstva. 'Magdenburger Volkstimme' piše da u Rhuru ime Mannesmann nešto znači, a sada ga jedan britansko- američki koncern želi progutati. Takvo je stanje smjesta trgnulo političare svih stranaka. Kao grom iz vedra neba, svi upozoravaju na 'čistu gigantomaniju'. U raspravu se uključio i sam kancelar Schroeder koji upozorava na opasnosti uništenja 'kulture poduzetništva'. Što to znači? Na koncu, Mannesmann planira kao neovisno poduzeće podijeliti koncern i time uštedjeti na radnim mjestima. Zar nam ti isti političari ne pokušavaju stalno pojasniti da je neizbježno i kakve sve koristi sa sobom donosi globalizacija gospodarstva? No, kad stvarno do toga dođe, tada se čak i samoproglašeni svjetski ekonomi pretvaraju u provincijalne grofove', komentira 'Magdenburger Volkstimme'. 'Rhein-Zeitung' iz Koblenza iz drugog kuta gleda na isti problem i drži da će suvlasnici vrlo budno pratiti sve argumente za i protiv jer se tu radi o dobicima i gubicima. U tu računicu ne pripadaju razmišljanja o socijalnoj odgovornosti. Doduše, zastrašujuće djeluje pomisao da bi se takav jedan tradicionalni poduzetnik kao što je Mannesman jednostavno mogao izbrisati sa zemljovida velikih tvrtka. No, gigant Mannesmann koncern u stvarnosti već vrlo dugo i ne postoji; na njega podsjeća tek samo ime. I sami duesseldorfski stručnjaci teško mogu predvidjeti njegovu budućnost. Ostaje međutim kritika načina na koji predstavnici Vodafone koncerna žele kupiti Mannesmann jer to podsjeća na manire Divljeg zapada. Smeta i njihova potpuna nebriga za socijalnu odgovornost, no morski pas koji kruži oko otoka, ne opterećuje se suviše mislima o socijalnim pitanjima. Stoga se akcioneri ne bi smjeli povoditi samo pohlepom za novcem, ako žele njemačkoj kulturi poduzetništva osigurati nekakvu budućnost, komentira 'Rhein-Zeitunga'. (RDW)