FR-LIBER 19.11.JOSPIN-SOCDEMOKRACIJA

FRANCUSKA LIBERATION 19. XI. 1999. Moja socijaldemokracija "Jedna je od pouka ovog stoljeća za socijaldemokraciju, da se zacijelo više ne može odrediti kao 'sustav'. Socijaldemokracija je više od sustava, ona je način da se uredi društvo i da se tržišno gospodarstvo stavi u službu ljudi. Ona je nadahnuće, način djelovanja, stalno pozivanje na demokratske i socijalne vrijednosti. Tako mi prihvaćamo tržišno gospodarstvo jer je ono najdjelotvorniji način - pod uvjetom da je uređen - isplate prihoda, poticanja inicijative i nagrađivanja rada. Naprotiv, mi ne prihvaćamo 'tržišno društvo', jer, iako tržište proizvodi bogatstva, ne proizvodi u sebi ni solidarnost, ni vrijednosti, ni program, ni smisao. Budući da se društvo ne ograničava na razmjenu robe, tržište ne može biti jedini pokretač. Mi, dakle, nismo 'lijevi liberali'. Mi smo socijalisti. A biti socijalist, znači tvrditi da postoji prvenstvo politike nad gospodarstvom. (...) Socijaldemokrati će biti to jači što se više budu dogovarali na europskoj razini. No uz jedan uvjet: moraju shvatiti da se svakako mora voditi računa i da se mora sačuvati nacionalna stvarnost, vlastita povijest i političke prilike. Primjerice, Velika Britanija uvijek je bila više 'globalizirana' od Francuske. (...) Thatcherovska je revolucija nedvojbeno potkresala vrijednosti koje još žive u Francuskoj. Doći na vlast nakon thatcherovskog iskustva, nema isto značenje kao vladati nakon gospode Balladura i Juppea. (...) U tom se smislu pitati koji je 'pravi put', birati između 'Blairova puta', 'Schroederova puta' i 'Jospinova puta', čini mi se da nema puno smisla. (...) Iako je 'treći put' između komunizma i kapitalizma, on je tek novi naziv, vlastit Britancima, za demokratski socijalizam. To ne znači da mi u Francuskoj mislimo na istu stvar. Naprotiv, ako se želi ubaciti između socijaldemokracije i liberalizma, onda ga ne prihvaćam. Mislim da je 'treći put' državni oblik koji je u Velikoj Britaniji poprimio rad na korjenitim teorijskim i političkim promjenama koji su započele sve socijalističke i socijaldemokratske snage. Francuski su socijalisti na osobit način prebrodili krizu europske socijaldemokracije. U stvari, unutar nje mi zauzimamo posebno mjesto. U Francuskoj nije nikada bilo masovnih stranaka, osim u smislu birača. Pače, Socijalistička se stranka razvija u institucionalnom sustavu u kojemu prevladava vlast predsjednika države, iako socijaldemokracija često ide pod ruku s parlamentarizmom. Napokon, nemamo jaku tradiciju pregovaranja i socijalnog dijaloga. Zato moramo djelovati u tom pravcu. Mi tako činimo socijaldemokraciju koja je puno više 'politička' nego 'socijalna'. Mi možemo imati golem uspjeh na izborima, a onda doživjeti znatan pad jer su naši sociološki temelji možda slabiji nego u drugih. (...) Naše su vrijednosti u biti ostale iste: pravda, sloboda, zajednička vlast nad našom sudbinom, razvitak pojedinca bez poricanja zajedničkih stvarnosti, želja za napretkom. Ipak, te zamisli moramo njegovati drugačije nego smo to činili prije petnaest godina. Naša se okolina promijenila. Trebamo se privikavati na ono što se brže mijenja. Zato moramo tražiti veći sklad između naših ciljeva i mogućnosti. (...) Danas naš politički identitet počiva više na našim vrijednostima nego na mogućnostima njihova ostvarenja. (...) Mi prihvaćamo i u potpunosti odobravamo globalizaciju. No ona za nas nije zla kob. Ona je ljudska tvorevina. Mi želimo ostvariti nadzor nad kapitalizom i svjetskim gospodarstvom. Mislimo da ćemo u tome uspjeti oslanjajući se na Europu - na Europu socijaldemokratskog nadahnuća - na financijskom, trgovinskom i informatičkom polju. (...) Tako ćemo moći utjecati na globalizaciju i vladati njezinim tijekom na korist naših društava. (...) Biti socijalist znači graditi pravednije društvo. To znači nastojati smanjiti nejednakosti. (...) Naš je poziv olakšati život slabima i učiniti ga zahtjevnijim za moćnike. (...) Oko tog zahtjeva trebamo ujediniti srednji sloj i 'odbačene'. (...) Moramo pronaći najbolje rješenje za odnose između društvenih slojeva. Onih slojeva koji su zadovoljni sadašnjim društvom i ne žele da ih ugrozi sve veća nejednakost. Onih kojima je najvažnija jednakost i njezino konkretno produbljenje. Odgovor socijalista je, prema mome mišljenju, u 'pomirbi' srednjih i širokih slojeva čiji se interesi mogu razlikovati i gdjekad biti oprečni. I zajednički ih dovesti do napretka. Mi se moramo istodobno opirati na pokretačke snage društva i voditi računa o teškoćama 'odbačenih' snaga. (...) Naša politika ide za tim da sve njih uključi u društvo. To je temeljni smisao 'republikanskog ugovora' koji smo zaključili s Francuzima. (...) Poslodavci shvaćaju da se ljevica zanima za osnivanje poduzeća, za novosti, za preuzimanje rizika i pojednostavnjenje uprave. Mi, dakle, moramo osnovati novi savez klasa u skladu s našim sociološkim temeljima i interesima zemlje", piše Lionel Jospin u rubrici 'Rasprave'.