FR-LE MONDE17.11.ŠTO JE WTO

FRANCUSKA LE MONDE 17. XI. 1999. William Abitbol i Jose Bove, dvije predodžbe o suverenizmu Jean-Michel Bezat i Caroline Monnot razgovarali su s Williamom Abitbolom, najbližim suradnikom Charlesa Pasque (bivši ministar unutarnjih poslova, sada senator i jedan od glavnih protivnika globalizacije u Francuskoj, op. prev.) i vođom i suosnivačem Saveza seljaka Joseom Boveom: " - Jose Bove je 'suverenist koji toga nije svjestan', kako je nedavno izjavio Charles Pasqua za 'Journal du Dimanche'... = W.A: I ja sam to rekao i napisao! Kada je Jose Bove bio zatvoren, bio sam jedini europski zastupnik koji ga je javno podupro. Mislio sam da je sramota što je Bove u zatvoru, iako je sama Francuska, nakon europske odluke, odlučila zabraniti hormonsku govedinu iz SAD-a. Sučeljeni s globalizacijom, ljudi su, a ne samo države, izgubili vlast nad svojom sudbinom. Dakle, da bi se oduprli tom razvlaštenju, potrebno je stvoriti protutežu. Mi mislimo da samo narodi mogu biti djelotvorna i prikladna protuteža prilagođena potrebama ljudi. Samo država može jamčiti zdravlje i prehranu ljudi. - Prepoznaje li se suosnivač Saveza seljaka u tom mišljenju? J.B: (...) Na agrarnom je polju nezamisliv povratak na pojam područja, francuskih granica. Borba koju danas vodimo sa Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO) ne može se shvatiti u sklopu zaštite francuskog poljodjelstva od ostatka svijeta. To ne bi imalo smisla. Naprotiv, istina je da je Francuska prva agrarna sila Europske unije i da može Europi nametnuti političku strategiju. Francuska ne obavlja svoju zadaću. - Daleko smo od 'suverenističke' predožbe o agrarnoj politici... J.B: Mi smo govorili o suverenitetu kako bismo istaknuli da je temeljno načelo koje treba braniti pred WTO-om, načelo prehrambenog suvereniteta naroda. Zemlji ili skupini zemalja treba jamčiti pravo na izbor prehrambene samodostatnosti. To je važno. Treba znati da u svijetu kola tek pet posto agrarnih proizvoda. Ostalih 95 posto vezano je uz neko područje. Nije normalno da se 95- postotnoj proizvodnji, dakle, većini pučanstva, nametne zakon onih pet posto. - Izazov pregovora u WTO-u jest obrana francuskih i europskih interesa od SAD-a? W.A: Bill Clinton kaže da je zadaća 'kruga tisućljeća' ukidanje propisa u poljodjelstvu i uslugama, dvama područjima na kojima su danas Francuska i Europa izraziti izvoznici. Tako ulazimo u tijek pregovora u kojima ništa ne možemo dobiti. Možemo se tako zapitati zašto idemo onamo. Tada se ili protivimo, pa stižemo do puno ujednačenijeg pojma svjetske trgovine, ili popuštamo i ulazimo u WTO kao što ćemo ući u NATO. WTO je američki sustav, 90 posto odluka ide na ruku SAD-u. No nezgode s Boeingom i Microsoftom koje nazivam 'dvama sponzorima' susreta na vrhu u Seattleu, dobar su znak... J.B: Način razvitka jest izazov. Kada je riječ o poljodjelstvu, primjerice, Francuska je u škripcu. Ona teško napreduje jer je vodila istu politiku kao SAD. Francuska, Europa, SAD: ista je vrsta produktivnosti. (...) Također mislim da je pogubno oslanjati se na činjenicu da je Francuska prva izvozna sila u Europi na agrarnom polju. U stvari, 75 posto izvoza odlazi na europska tržišta. Ne treba uvjeravati ljude da smo jaki na tržištu, kada je to tržište subvencionirano, s potpuno izopačenom politikom davanja potpore poljodjelstvu. Francuska kao prvak na svjetskom tržištu jest varava nada koja postoji samo na temelju poreza koji se naplaćuje od svih građana. - Vi barem dijelite mišljenje da se politička rasprava zabašurivala... W.A: Da, to je prava sramota. Predsjednik Republike i premijer lažu Francuzima: Francuska ne pregovara, umjesto nje to čini Europska unija. - Opovrgavate li to? W.A: Dakako! Petnaest zemalja koje su prvi svjetski izvoznici imaju - preko EU-a - jedno mjesto u WTO-u, dok Hong Kong koji je dio Kine, Maledivi i Sri Lanka isto imaju jedno mjesto. To ipak nije moguće! (...) - Obojica mislite da treba stvoriti protutežu globalizaciji. Kakvu? J.B: Mislim da odgovor država-narod nije dovoljan. To je mitsko vjerovanje, trenutak povijesti koji više ne odgovara sadašnjem stupnju gospodarskoga razvitka. Danas je tržište globalno. Multinacionalne tvrtke čine cjelokupno tržište. Ono djeluje samo od sebe, potpuno neovisno o politici, izvan pojmova zemlje i države. Da bi se stvorila djelotvorna protuteža, treba dati odgovore na istoj razini. Mi želimo vratiti međunarodno pravo na tržište. Postoje povelje. Mislim na zajedničke povelje o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima naroda koje su 1966. izglasane u UN-u i koje Francuska, primjerice, nije nikada potvrdila. Za zemlju ljudskih prava, to je vrhunac! U sučeljavanju s tržištem potrebno je imati neovisnu ustanovu poput Međunarodnog kaznenog suda koja će ih primjenjivati. Uza sva ograničenja koja to donosi. W.A: Suprotstaviti međunarodnu pravdu međunarodnoj sili kao što je WTO samo će pojačati dojam da ljudi nemaju vlast nad svojom sudbinom. Istina je da se s uzmakom države protuteža javlja drugdje, u nevladinim udrugama, primjerice. One su upozorile na opasnosti od Multilateralnog sporazuma o ulaganju (AMI). Političari su to na koncu shvatili upravo zahvaljujući njima. Jose Bove se zauzima za oblik kažnjavanja trgovine, u svakom slučaju za međunarodni sud koji će WTO-u oduzeti sudbene ovlasti, zar ne? J.B: Tako je. W.A: To je bolje nego ništa, ali ipak nije rješenje. J.B: Ne možemo na području međunarodne trgovine imati zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast u istom tijelu, WTO-u! W.A: Da, nerazlikovanje tih triju ovlasti jest bit totalitarizma. Međunarodna ustanova, bilo da čini dobro ili zlo, nije legitimna. Danas nema demokracija koje se mogu zamisliti izvan države. Samo na toj razini ljudi mogu biti tvorci vlastite sudbine. (...) - Vraćamo se na pitanje može li Francuska prenijeti svoje ovlasti i treba li ići u Seattle... J.B: Savez seljaka ići će u Seattle u sklopu Via campesina koji okuplja seljake iz čitave zemlje, kako bi potvrdili neke bitne točke: prehrambeni suverenitet, načelo preventive, odbijanje patentiranja živih organizama. Nije normalno ponovno započeti krug pregovora, dok tone izvješća svjedoče o nejednakosti između sjevera i juga, kao i sve veće razlike unutar same zemlje. Jedna je od velikih zamka kada se kaže da WTO potiče rast. Osim što je rast najgori pokazatelj za utvrđivanje poboljšanja životnog standarda i odnosa između zemalja. Treba, dakle, najprije dati ocjenu sporazuma iz Marakeša. To ćemo tražiti u Seattleu sa svim međunarodnim organizacijama koje će tamo biti. (...) - Obraćajući se dijelu ljevice, Lionel Jospin je rekao da bi bez WTO-a vladao 'zakon džungle'. Jacques Chirac je upotrijebio isti izraz za g. Pasquu... W.A: To je samo priča! WTO ne uređuje, već unosi nered. To je zakon lava, a znamo da je lav tek probavljeno janje. J.B: Slažem se s mišljenjem, WTO želi biti jedino tijelo za uređivanje svijeta, i to ukidanjem propisa. Tako se usmjerava postojeća nadmoć. (...) Svaka zemlja mora moći odabrati stupanj trgovinskih odnosa koji želi. WTO obvezuje svaku zemlju da uvozi barem pet posto namirnica. (...) W.A: Na drugom planu, Federico Mayor se pitao, prije nego je otišao iz UNESCO-a, zašto europske zemlje, napose Francuska ne kažu: 'Kada je riječ o kulturi, treba pregovarati u sklopu UNESCO-a'. Zašto pregovarati o vremenskom rasporedu i agendi Billa Clintona? Pregovara se o riječima Billa Clintona, napose o 'transparentnosti'. Kada nema demokracije, govori se o transparentnosti. Ne shvaćam kako francuski političari mogu pristati na takvu igru. - Podudara li se vaše mišljenje o ulozi multinacionalnih tvrtka u globalizaciji... J.B: Jedna organizacija danas nameće hormonsku govedinu, OGM (genetski promijenjeni organizmi, op. prev.)... Agrokemijske multinacionalne tvrtke pokušavaju nametnuti svoja pravila, napose odbijanje proizvoda od nekuhanog mlijeka. Zašto? Da bi 2001. mogle Europi nametnuti mliječni hormon. Ubodeš kravu jednom u mjesec dana i proizvodnja se poveća 20 do 30 posto. Svi laboratoriji u Monsantou su spremni, kao i doze u Austriji. W.A: WTO je u načelu oruđe Amerikanaca i multinacionalnih tvrtka. To je carstvo tržišta, a tržište je u SAD-u. (...)"