SI-E-US-INTERVIEW-Organizacije/savezi SLO 13.XI.-DELO-STABILIZACIJSKI SPORAZUM SLOVENIJADELO13. XI. 1999.Stabilizacijski sporazum nije 'kult tereta'"Drugi čovjek Stabilizacijskog sporazuma u jugoistočnoj Europi, Amerikanac Donald
Kursch, već je 34 godine u diplomaciji. Kad je 1984. godine poslan u tadašnji Sovjetski Savez, profesionalni ga je životni put tijesno povezao s kriznim područjima na europskom kontinentu. Kasnije je službovao još u Mađarskoj i Njemačkoj; prije nego što je u ljeto ove godine imenovan neposrednim pomoćnikom glavnog koordinatora Stabilizacijskoga sporazuma u jugoistočnoj Europi Bode Hombacha, službovao je u Bruxellesu kao drugi čovjek američke misije pri Europskoj uniji. (...)- Vaša ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright prije nekog je vremena oštro kritizirala neprovođenje Stabilizacijskog sporazuma u jugoistočnoj Europi. Jesu li njezine kritike bile opravdane?= Izjave ministrice vanjskih poslova neću komentirati, ali moram naglasiti da je vlada Sjedinjenih Država jako podupirala sporazum od samoga početka. Iako je konačno oblikovan u Njemačkoj, mogli bismo reći da smo mi Amerikanci znatnom nestrpljivošću htjeli da se
SLOVENIJA
DELO
13. XI. 1999.
Stabilizacijski sporazum nije 'kult tereta'
"Drugi čovjek Stabilizacijskog sporazuma u jugoistočnoj Europi,
Amerikanac Donald Kursch, već je 34 godine u diplomaciji. Kad je
1984. godine poslan u tadašnji Sovjetski Savez, profesionalni ga je
životni put tijesno povezao s kriznim područjima na europskom
kontinentu. Kasnije je službovao još u Mađarskoj i Njemačkoj; prije
nego što je u ljeto ove godine imenovan neposrednim pomoćnikom
glavnog koordinatora Stabilizacijskoga sporazuma u jugoistočnoj
Europi Bode Hombacha, službovao je u Bruxellesu kao drugi čovjek
američke misije pri Europskoj uniji. (...)
- Vaša ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright prije nekog
je vremena oštro kritizirala neprovođenje Stabilizacijskog
sporazuma u jugoistočnoj Europi. Jesu li njezine kritike bile
opravdane?
= Izjave ministrice vanjskih poslova neću komentirati, ali moram
naglasiti da je vlada Sjedinjenih Država jako podupirala sporazum
od samoga početka. Iako je konačno oblikovan u Njemačkoj, mogli
bismo reći da smo mi Amerikanci znatnom nestrpljivošću htjeli da se
što prije ostvari. (...) Uvjeren sam da danas nimalo ne kasnimo,
iako smo krajem ljeta bili na početku, a u jesen još nestrpljivi.
Uspjeli smo očuvati početni polet.
- Stvari su se dakle sredile? Glavni koordinator sporazuma Bodo
Hombach još se nedavno žalio da nema ni prikladan ured, elektronsku
poštu još niste dobili, još nemate ni web stranice, a prije nekih
tjedan dana moglo vas se izravno dobiti na telefon, niste imali ni
tajnicu...
= Nije tako jednostavno početi nove projekte. Naučen sam raditi u
dobro organiziranim veleposlanstvima, gdje mi je pri dolasku na
novo radno mjesto prethodnik ostavljao uspostavljenu
infrastrukturnu mrežu. Ako počinjete novu djelatnost, morate
početi od ničega. Morate naći novac, uspostaviti pravila i
izgraditi veze - što nipošto nije jednostavno. Ako uzmemo u obzir to
što smo do sada uspjeli napraviti i sredstva koja smo imali na
raspolaganju, mogu reći da smo bili uspješni. No za koju godinu
trebat ćemo više novca, jer projekt postaje sve razvedeniji.
(...)
- Kakva je točno uloga SAD-a u tom sporazumu? Od početnih
entuzijastičkih najava o novom Marshallovom planu, prilično se
povukao.
= Grubo rečeno, mi smo partneri Europske unije. To se vidi po
savezništvu u NATO-u, našim uzajamnim odnosima i velikom interesu
kojega mi Amerikanci u zadnjih pedeset godina imamo za europske
integracije. Samo one mogu sezati izvan uskih nacionalizama koji su
u ovom stoljeću u Europi izazvali dva svjetska rata. Amerikanci su
ustanovili da su odnosi u jugoistočnoj Europi takvi da smo se kod
svakog zaoštrenja morali uključiti u događaje. Intervenirali smo u
Bosni, zatim na Kosovu. Još smo uključeni i moramo ostati uključeni
u događaje, jer taj dio Europe pri obnovi moramo usmjeriti i prema
euroatlantskoj zajednici i prema EU. Nadamo se da će na kraju sve te
države ispunjavati uvjete za ulazak u Europsku uniju. Za neke će to
biti prilično udaljen cilj, za druge nešto vrlo opipljivo. I
Slovenija je tu u jako dobrom položaju. Još ni od jedne države s tog
područja nismo dobili molbu za priključenje SAD-u, he, he...
- Kakva bi trebala biti uloga Slovenije u Stabilizacijskom
sporazumu za jugoistočnu Europu?
= Zbog uspjeha na području ekonomije i u usvajanju demokracije,
Slovenija mora odigrati vrlo važnu ulogu. Svakako bi mogla
poslužiti kao uzor, oduševljeni smo brojnim zamislima koje su došle
iz te države i njezinom spremnošću da uspostavi ustanove i
organizira susrete u okviru sporazuma.
(...)
- Imate li kakav plan što ćete napraviti u, recimo, idućoj
'petoljetki'?
= Moramo biti svjesni da nam je trebalo 45 godina za izgradnju
Europe kakva je danas. Kad sam 1962. prvi put došao u Europu,
Nijemci su imali prilično niži standard od Amerikanaca. Sada je
njihov standard približno jednak. Poslije trideset ili četrdeset
godina gospodarskog zapostavljanja i pogrješnih ulaganja, da ne
spominjem sve ratove i političke gluposti na području jugoistočne
Europe, teško je očekivati da se sve to nadoknadi za pet godina. No
možete krenuti na put i odabrati pravi smjer, jer, kako kažu Kinezi,
put od tisuću kilometara počinje prvim koracima. A oni su već
napravljeni, no regija mora i dalje ići u pravom smjeru.
- Prema tomu, sporazum može biti vaš doživotni projekt?
= Nedvojbeno će to biti projekt generacija. Slično je bilo s
članstvom u EU, gdje je danas Irska, nekoć jedna od najsiromašnijih
država u Europi, čiji su glavni izvozni artikl bili ljudi, postala
zgoda o ekonomskom uspjehu. Slično je sa Španjolskom i Portugalom,
kojima su nekoć vladali diktatori, a danas su stabilne demokracije,
ekonomski uspješne države i obljubljene 'mete' stranih ulagača.
Države jugoistočne Europe u kojima su nekad vladali komunisti,
mogle bi se ugledati u te primjere.
- Stabilizacijski sporazum u jugoistočnoj Europi nije prvi plan
rješavanja krize u tom dijelu svijeta. Ne bojite li se da će biti
jednako neuspješan kao primjerice njegov prethodnik SECI?
= Nisam uvjeren da je SECI doista neuspješan. Usredotočen je na
nekoliko vrlo konkretnih projekata koji se pokušavaju provesti.
Jedan je da se olakša putovanje ljudi i roba preko granica, i
modernizacija carinskih služba. Takva praktična rješenja treba
poticati, jer u njima ljudi mogu prepoznati posve konkretne učinke.
Čovjeka koji je nekada morao više od tri sata stajati u redu za
granicu, a danas manje od četvrt sata, ne treba uvjeravati u
uspješnost takvih projekata. Da završim s anegdotom: ne želimo biti
objekt poštovanja nekog 'kulta tereta'. Stanovnici
južnopacifičkih otoka su naime poslije Drugog svjetskog rata
oduševljeno čekali prelete golemih američkih teretnih zrakoplova
koje su tijekom rata katkad gađali pa su se strmoglavili zajedno s
dragocjenim teretom. Brojni su otočani vjerovali da su takva
strmoglavljenja dar bogova pa su poslije rata stoga priređivali
cijele obrede i preklinjali bogove da opet pošalju zrakoplove s
dobrima. Stabilizacijski sporazum nije takav 'kult tereta'. Radi
se o političkoj zamisli koja se temelji na suradnji, spremnosti
ljudi da se sami prihvate posla i ostvare bolje prilike za život.
Bit će to maratonska utrka koja neće tako skoro svršiti.