SLO 13.XI.-DELO-STABILIZACIJSKI SPORAZUM

SLOVENIJA DELO 13. XI. 1999. Stabilizacijski sporazum nije 'kult tereta' "Drugi čovjek Stabilizacijskog sporazuma u jugoistočnoj Europi, Amerikanac Donald Kursch, već je 34 godine u diplomaciji. Kad je 1984. godine poslan u tadašnji Sovjetski Savez, profesionalni ga je životni put tijesno povezao s kriznim područjima na europskom kontinentu. Kasnije je službovao još u Mađarskoj i Njemačkoj; prije nego što je u ljeto ove godine imenovan neposrednim pomoćnikom glavnog koordinatora Stabilizacijskoga sporazuma u jugoistočnoj Europi Bode Hombacha, službovao je u Bruxellesu kao drugi čovjek američke misije pri Europskoj uniji. (...) - Vaša ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright prije nekog je vremena oštro kritizirala neprovođenje Stabilizacijskog sporazuma u jugoistočnoj Europi. Jesu li njezine kritike bile opravdane? = Izjave ministrice vanjskih poslova neću komentirati, ali moram naglasiti da je vlada Sjedinjenih Država jako podupirala sporazum od samoga početka. Iako je konačno oblikovan u Njemačkoj, mogli bismo reći da smo mi Amerikanci znatnom nestrpljivošću htjeli da se što prije ostvari. (...) Uvjeren sam da danas nimalo ne kasnimo, iako smo krajem ljeta bili na početku, a u jesen još nestrpljivi. Uspjeli smo očuvati početni polet. - Stvari su se dakle sredile? Glavni koordinator sporazuma Bodo Hombach još se nedavno žalio da nema ni prikladan ured, elektronsku poštu još niste dobili, još nemate ni web stranice, a prije nekih tjedan dana moglo vas se izravno dobiti na telefon, niste imali ni tajnicu... = Nije tako jednostavno početi nove projekte. Naučen sam raditi u dobro organiziranim veleposlanstvima, gdje mi je pri dolasku na novo radno mjesto prethodnik ostavljao uspostavljenu infrastrukturnu mrežu. Ako počinjete novu djelatnost, morate početi od ničega. Morate naći novac, uspostaviti pravila i izgraditi veze - što nipošto nije jednostavno. Ako uzmemo u obzir to što smo do sada uspjeli napraviti i sredstva koja smo imali na raspolaganju, mogu reći da smo bili uspješni. No za koju godinu trebat ćemo više novca, jer projekt postaje sve razvedeniji. (...) - Kakva je točno uloga SAD-a u tom sporazumu? Od početnih entuzijastičkih najava o novom Marshallovom planu, prilično se povukao. = Grubo rečeno, mi smo partneri Europske unije. To se vidi po savezništvu u NATO-u, našim uzajamnim odnosima i velikom interesu kojega mi Amerikanci u zadnjih pedeset godina imamo za europske integracije. Samo one mogu sezati izvan uskih nacionalizama koji su u ovom stoljeću u Europi izazvali dva svjetska rata. Amerikanci su ustanovili da su odnosi u jugoistočnoj Europi takvi da smo se kod svakog zaoštrenja morali uključiti u događaje. Intervenirali smo u Bosni, zatim na Kosovu. Još smo uključeni i moramo ostati uključeni u događaje, jer taj dio Europe pri obnovi moramo usmjeriti i prema euroatlantskoj zajednici i prema EU. Nadamo se da će na kraju sve te države ispunjavati uvjete za ulazak u Europsku uniju. Za neke će to biti prilično udaljen cilj, za druge nešto vrlo opipljivo. I Slovenija je tu u jako dobrom položaju. Još ni od jedne države s tog područja nismo dobili molbu za priključenje SAD-u, he, he... - Kakva bi trebala biti uloga Slovenije u Stabilizacijskom sporazumu za jugoistočnu Europu? = Zbog uspjeha na području ekonomije i u usvajanju demokracije, Slovenija mora odigrati vrlo važnu ulogu. Svakako bi mogla poslužiti kao uzor, oduševljeni smo brojnim zamislima koje su došle iz te države i njezinom spremnošću da uspostavi ustanove i organizira susrete u okviru sporazuma. (...) - Imate li kakav plan što ćete napraviti u, recimo, idućoj 'petoljetki'? = Moramo biti svjesni da nam je trebalo 45 godina za izgradnju Europe kakva je danas. Kad sam 1962. prvi put došao u Europu, Nijemci su imali prilično niži standard od Amerikanaca. Sada je njihov standard približno jednak. Poslije trideset ili četrdeset godina gospodarskog zapostavljanja i pogrješnih ulaganja, da ne spominjem sve ratove i političke gluposti na području jugoistočne Europe, teško je očekivati da se sve to nadoknadi za pet godina. No možete krenuti na put i odabrati pravi smjer, jer, kako kažu Kinezi, put od tisuću kilometara počinje prvim koracima. A oni su već napravljeni, no regija mora i dalje ići u pravom smjeru. - Prema tomu, sporazum može biti vaš doživotni projekt? = Nedvojbeno će to biti projekt generacija. Slično je bilo s članstvom u EU, gdje je danas Irska, nekoć jedna od najsiromašnijih država u Europi, čiji su glavni izvozni artikl bili ljudi, postala zgoda o ekonomskom uspjehu. Slično je sa Španjolskom i Portugalom, kojima su nekoć vladali diktatori, a danas su stabilne demokracije, ekonomski uspješne države i obljubljene 'mete' stranih ulagača. Države jugoistočne Europe u kojima su nekad vladali komunisti, mogle bi se ugledati u te primjere. - Stabilizacijski sporazum u jugoistočnoj Europi nije prvi plan rješavanja krize u tom dijelu svijeta. Ne bojite li se da će biti jednako neuspješan kao primjerice njegov prethodnik SECI? = Nisam uvjeren da je SECI doista neuspješan. Usredotočen je na nekoliko vrlo konkretnih projekata koji se pokušavaju provesti. Jedan je da se olakša putovanje ljudi i roba preko granica, i modernizacija carinskih služba. Takva praktična rješenja treba poticati, jer u njima ljudi mogu prepoznati posve konkretne učinke. Čovjeka koji je nekada morao više od tri sata stajati u redu za granicu, a danas manje od četvrt sata, ne treba uvjeravati u uspješnost takvih projekata. Da završim s anegdotom: ne želimo biti objekt poštovanja nekog 'kulta tereta'. Stanovnici južnopacifičkih otoka su naime poslije Drugog svjetskog rata oduševljeno čekali prelete golemih američkih teretnih zrakoplova koje su tijekom rata katkad gađali pa su se strmoglavili zajedno s dragocjenim teretom. Brojni su otočani vjerovali da su takva strmoglavljenja dar bogova pa su poslije rata stoga priređivali cijele obrede i preklinjali bogove da opet pošalju zrakoplove s dobrima. Stabilizacijski sporazum nije takav 'kult tereta'. Radi se o političkoj zamisli koja se temelji na suradnji, spremnosti ljudi da se sami prihvate posla i ostvare bolje prilike za život. Bit će to maratonska utrka koja neće tako skoro svršiti.