YU 11. XI. SRPSKI TISAK

SRBIJA DANAS 11. XI. 1999. Mrak u redu za mlijeko Vesna Pešić piše: "Crna Gora se izvukla. (...) Najvažnije je to što je Đukanović razumio problem ne samo na političkoj nego na bitnoj, socijalnoj razini. On je razumio da se lumpen-revolucija i njezine posljedice ne mogu pobijediti striktno i samo političkim sredstvima. Moraju se pobijediti uzroci nesreće. Društvo je gotovo fifti-fifti podijeljeno na one koji bi čuvali zahrđalu mrzovoljnu i plemensku svijest i one koji su prihvatili vrijednosti modernog, otvorenog i demokratskog društva.(...) Potrebno je da se realnim procesom i boljitkom pridobiva ona druga polovica nacije - mrzovoljnih i razbarušenih. Da se srede i integriraju. Poslije svega što se ovde izdogađalo, od svake priče, taj cilj djelotvornije postiže ono što sada radi Đukanović s njemačkom markom. Nije važna forma i referendumi da bi se živjelo na drugoj strani Europe. Jedino što nema smisla i s čime se ne možemo pomiriti nije odlazak Crne Gore, nego da Srbija ostane, da ostane očerupana i potpuno sama na Istoku." Zid u Beogradu "Prvi prizor - Ispred Brandenburških vrata desetine tisuća ljudi obilježavaju prvo desetljeće pada Berlinskoga zida. Nekima taj događaj simbolizira konačan raskid s komunizmom kao svjetskim procesom, drugima, pak, svršetak hladnoga rata i ujedinjenje dviju dotadašnjih ideološki i blokovski suprotstavljenih njemačkih država. (...) Drugi prizor: Istog dana, u isto vrijeme kiša lije i u Beogradu. Ni traga od dobroga raspoloženja. Kordoni specijalne policije nemilosrdno prebijaju studente, sprječavaju građane i oporbu da priđu zgradi tzv. parlamenta. Grad je u specifičnoj policijskoj opsadi. Izvanredni 'tehnički' pregledi i 'informativni razgovori' s nogu u skrivenim kućicama pored cesta, onemogućavaju ulazak u glavni grad autobusa s putnicima iz oporbenih srpskih gradova. U samoj zgradi skupštine slika je ista, sumorna, samo na nekoj, reklo bi se, višoj razini: vladajuća većina nastavlja rat s 'vašingtonskim petokolonašima', odbija redom sve što ne stiže iz socijal-nacionalne patriotske kuhinje (...) Srbija i dalje tone u živom pijesku, nemoćna, zbunjena, uplašena, bez volje da se uhvati u koštac s domaćim mračnim silama koje je izjedaju iznutra i pretvaraju u ljušturu bez sadržaja. Pretorijanska garda s pancirima, pendrecima, bornim kolima, prebijajući 'ulične huligane, narkomane, homoseksualce, luđake' nastavlja davno započeti pohod da uništi ono malo nade da će i na ovim prostorima jednom konačno prestati puhati neugodna košava. (...) U zemlji u kojoj se sve svodi na dnevno preživljavanje i strah od osione vlasti, koja ljude pretvara u bezličnu inertnu masu, a represija postaje prvo slovo abecede, moguće je i izvodljivo sve, pa i ono što trjezniji ljudski um naprosto ne želi ni pomisliti..." GLAS JAVNOSTI 11. XI. 1999. Vladika raško-prizrenski Artemije - izjava "(...) Kad dođe do demokratskih promjena u Srbiji, Milošević ode s vlasti i Srbija se otvori prema svijetu, doći će i do spasenja za Srbe na Kosmetu i biće Kosmet u Srbiji. U protivnom, Kosovo će krenuti prema Europi, ali preko Tirane i Albanije i bez Srbije. Crkva zahtijeva odlazak Miloševića s vlasti, ali ne zato što je za deset godina izgubio četiri rata, nego zato što ih je započinjao. On je prokockao i poslednju prigodu da se mirnim sredstvima riješi problem i dođe do demokratskih promjena." POLITIKA 11. XI. 1999. Čiste Srbe, a pročišćavaju savjest "Dok na Kosmetu traje etničko čišćenje srpskoga i drugog nealbanskoga življa pod nadzorom UN-a, dotle se na stupcima zapadnoga tiska odvija čišćenje njihove savjesti zbog suradnje u jednom od najprljavijih ratova protiv SRJ. (...) Oni koji su tijekom 78 dana bombardiranja, a i mnogo prije toga, bili nezamjenljiva medijska logistika NATO akcijama, danas pred svoju javnost izlaze s činjenicama i podacima koji nedvosmisleno upućuju na zaključak da je riječ o čistom zločinu i da je zločin pažljivo planiran. U stilu 'bolje ikad nego nikad' pojava ovakvih bitno drugačijih tekstova od onih na koje smo se navikli u tehnologiji sotoniziranja srpskoga naroda dočekuje se kao određena moralna satisfakcija našima ljudima, kao potvrda da smo u bjesomučnom medijskom ratu s informativnim imperijama svijeta ipak na kraju dočekali - istinu. (...)Riječ je svojevrsnom manevru da se odgođenom istinom o bombardiranju, od otprilike pola godine, zatrpa aktualna istina i događanja na Kosmetu, u kojoj su Srbi ponovno žrtve...."