US NYT 10. XI. GORBAČOVLJEVA ULOGA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 10. XI. 1999. Gorbačovljeva uloga "Berlinskom je zidu bilo suđeno da kad-tad padne. No za činjenicu da je prije deset godina pao bez prolijevanja krvi velikim je dijelom zaslužan jedan vođa. Danas je Mihail Gorbačov u Rusiji politički izopćenik, a na Zapadu se na njega sve više zaboravlja. No povijest će ga velikodušno zapamtiti zbog njegove ključne uloge u završavanju hladnoga rata i podizanju Željeznoga zastora koji je 1945. preko Europe navukao Staljin. Uništenje sovjetskoga imperija nije bilo ono što je Gorbačov 1985., kada je došao na vlast, imao na umu. Bio je dovoljno mudar da shvati kako su hitno potrebne radikalne promjene u cilju suzbijanja gospodarskog i političkog bankrota u Rusiji i njezinim europskim satelitima. No uzalud je zamišljao da demoralizirano, terorizirano društvo u kojem vlada bezakonje, koje je stvorio Staljin, a ugušio Leonid Brežnjev, može biti reformirano na miran i kontroliran način a da pri tomu vlada određuje ritam promjena. Kada je Gorbačov podigao poklopac s otvorenosti glasnosti i pokušajem gospodarske rekonstrukcije prerestrojkom, promjena je poprimila vlastitu dinamiku. Slične energije oslobođene su i u državama Istočne Europe kako je postajalo jasno da Gorbačov neće poslati sovjetske tenkove(...). Kako se krajem 80-ih počeo nagomilavati politički pritisak, Gorbačovu su ostala dva rješenja. Mogao je nastaviti u smjeru potpune političke i gospodarske slobode. Ili je mogao promijeniti smjer i izvršiti raciju, kao što su to već prije učinili mnogi sovjetski politički čelnici. Odlučio je ne učiniti ništa od toga. Njegovo nasljedstvo sovjetskoga komunizma bilo je prejako da bi se odlučio vlastitu moć podvrgnuti ispitu izborne demokracije. No, bio je i previše prosvijetljen a da bi otpočeo sveobuhvatnu represiju koja je sovjetski imperij mogla očuvati još koju godinu. I drugi su se pridružili kako bi ubrzali promjene koje je započeo Gorbačov pa se sovjetski imperij 1989. počeo urušavati. Slobodni izbori u Poljskoj rezultirali su time da je nekoć zabranjeni savez Solidarnosti dobio udio u vladi. Mađarska je otvorila svoje granice sa Zapadom i istočni Europljani su počeli putovati. U studenome, kada su se odvijale demonstracije istočnih Nijemaca, Berlinski zid je srušen. Prije kraja godine, u Češkoj se dogodila mirna 'baršunasta revolucija', a u nasilnim sukobima je srušen i rumunjski komunistički tiranin. Cijelo to vrijeme Gorbačov i njegov ministar vanjskih poslova, Eduard Ševarnadze, njegov istomišljenik, ostali su dosljedni sebi, što je odražavalo ne samo njihov idealizam glede preoblikovanja odnosa Istoka i Zapada nego i pragmatičnu računicu da si Sovjetski Savez više ne može priuštiti imperij. Gorbačov je, zbog činjenice da je dopustio raspad, platio visoku cijenu. U roku od dvije godine zbačen je s vlasti u Moskvi. Prvi udarac stigao je od neuspjelog vojnog puča koji je namjeravao poništiti promjene koje je on proveo. Drugi i odlučni udarac došao je od Borisa Jeljcina, radikalnijeg iako manje skrupuloznog reformatora, dovoljno hrabrog da učini ono što Gorbačov nije htio. Povijest je prošla pored Gorbačova. No ovoga tjedna, posebno, zaslužuje da ga se sjetimo zbog onoga što je učinio i, što je možda još važnije, zbog onoga što je odbio učiniti. Uz mudrost i poštenje koji su nažalost rijetki u međunarodnoj politici moći, odlučio je ne braniti umirući sistem uz konačni, beskorisni grč ubojite sile", stoji u uvodniku lista.