NJ 23.X.-DIE WELT-NUKLEARNI POKUSI

NJEMAČKA DIE WELT 23. X. 1999. Vodeća sila bez vodstva "Bila je to neobična intervencija, bez premca, kad su britanski premijer, francuski Predsjednik i njemački savezni kancelar preko 'International Herald Tribunea' apelirali na američke senatore da ratificiraju sporazum o opsežnoj zabrani nuklearnog oružja. Nije bila od koristi, samo je dokazala težinu Europljana, odnosno njezin nedostatak. Potrebna dvotrećinska većina nije postignuta. Propala je 13. listopada zbog onih republikanaca u senatu koji s Clintonom imaju otvorene račune unutarnje politike, koji su ravnodušni prema zamisli o državnom poretku temeljenom na sporazumima ili im se čak čine zaprekom ili im se fućka za ostatak svijeta. Zadnja supersila, umjesto da postavi zadnji kamen u tvorbu strategijskog nadzora naoružanja - jer to je značenje CTBT-a (Comprehensive Test Ban Treaty) - otvara Pandorinu kutiju, zli duhovi izlijeću, a na dnu ostaje samo nada. Clintonovu vladu sada kritiziraju zbog nedostatka pripremnoga rada, i ima nešto u tomu. Kod prijašnjih sporazuma o strategijskom nadzoru naoružanja bili su uključeni i obaviješteni senatori obaju domova. Mogli su upozoriti ili ohrabriti i time su pravodobno preuzeli odgovornost. Sada toga nije bilo. Nakon toga su u senatu uslijedila opširna saslušanja kao i stanka za razmišljanje. Čak ni vojni puč u Pakistanu koji između islamista i nuklearnoga oružja tvori mračnu vezu, nije oporbu naveo na razmišljanje. Predsjednik želi sporazum, bez obzira na odbijanje u senatu, uistinu provesti i pobrinuti se da se SAD pridržava opsežne zabrane. Njegov nasljednik može tu proceduru samo još jedanput pokrenuti. U međuvremenu je republikanski favorit George W. Bush, guverner Teksasa, koji se bez potrebe već očitovao protiv sporazuma, izgubio dragocjeno vrijeme. Ta je stvar nesreća, a udarni valovi obilaze cijeli sijet. Vodeća sila Zapada promašila je svoju moralnu i političku odgovornost u stvaranju i obrani poretka temeljenog na sporazumima. Kako bi Amerikanci pod takvim predznakom dobili pravni naslov ako zatreba i vojno, protiv onih 'huljskih država' koje toliko mrze? Osim sporazuma o zabrani nuklearnih pokusa, u opasnosti su i drugi elementi strategijskog nadzora naoružanja. Ne treba previše mašte da bi se zamislilo kako Kina isprobava one minijaturne bombe za koje je dokumentaciju nabavila u američkim laboratorijima. Mogao bi se zaklimati cijeli režim neširenja. U Aziji postoje neke države koje žele doći u N razred. Učinak na Japan može se zamisliti: nuklearna se opcija iznova ispituje. Amerika je tako jaka da si Washington može priuštiti više od jedne strategijske pogrješke. Upozorenja i molbe iz Europe, naprotiv, malo znače. Sada Europljani uviđaju cijenu strategijske slabosti. Ako ta odluka načelno znači odvraćanje od strategijskog nadzora naoružanja, onda se loše piše odnosu Zapada s Rusijom. Jer tu se već dvije godine radi o sporazumu ABM (Anti-Ballistic Missile) kojega Amerikanci žele izmijeniti a Rusi ne. Inače, tako prijete Rusi, neće ratificirati START II i napustit će START III. Puno se toga sada uspoređuje s odbijanjem saveza naroda a time i zamisli o svjetskom poretku poslije Prvog svjetskog rata, što je senat napravio 1920. Bilo je to kobno okretanje neoizolacionizmu. Amerika je Europi prepustila stare demone. Točno je da 1999. nije 1920. Amerika je postala još važnijom. Jedina je supersila zbog razuzdanosti i nehata odbacila zamisao podnošljivog svjetskog poretka - ali, nadajmo se, ne zauvijek" - piše Michael Stuermer u uvodniku lista.