FR-LIBERATION 11.10.ANALIZA ŽELJEZNICA

FRANCUSKA LIBERATION 11. X. 1999. Liberalni rat na europskim tračnicama "'To je jedna od kobnih posljedica ideologije.' Raymond Barre, bivši premijer Valeryja Giscarda d'Estainga, nije se prevario jučer na Europe 1. Svijet je 1996. bio jednostavan za britanske konzervativce: tržište je u svemu imalo prevlast nad državom. Godinu dana prije izbora, za koje je znao da su izgubljeni, John Major htio je provesti ideološki čistu privatizaciju s British Railwaysom. Više nije bilo mogućnosti da se načme kapital najvećeg dioničara i da mu se pridruže više-manje moćni suparnici, kao što je bilo s British Telecomom. Ovaj put, London je odlučio uništiti javnu službu. Umnožavanje poduzeća trebalo je potaknuti konkurenciju i zadovoljiti korisnike, što država, očito, nije bila kadra učiniti. Britanske su željeznice upravo pružile tužan dokaz za suprotno. Jer, ne samo da sigurnost nije na visini, već i sama služba nazaduje, a da se novci poreznih obveznika ne mogu sačuvati. Prošle je godine britanska vlada subvencionirala privatne tvrtke koje su imale koncesije, u vrijednosti koja odgovara 17 milijarda franaka, a one su iste godine imale dobit od desetak milijarda. K tomu, poduzeća teže prema udruživanju zbog teškoća u radu. Možemo očekivati da će vrlo brzo na tržištu ostati manje od desetak poduzetnika, što ograničava učinak konkurencije. Iako je trebala iskorijeniti monopol, Majorova bi privatizacija mogla završiti oligopolom. 'Thatcherovska revolucija' izvezena je na Kontinent. Pod pritiskom Britanaca, napose sira Leona Brittana, konzervativca i tadašnjeg povjerenika za konkurenciju, Europska je unija uvela liberalne običaje u zajedničke službe. Francuska je pokušala braniti 'javne službe na francuski način': centralizirani sustav pod okriljem države koji mora osigurati jednak pristup građana službama koje se smatraju prijeko potrebnim. Na nesreću, Heksagon je uglavnom bio iznimka. Britanska se liberalna ofenziva, uz to, pridružila škrtosti Njemačke koja je 1990. zatražila veliko smanjenje deficita u javnim službama. Istodobno su Britanci hvalili tunel La Manche, što dokazuje da je privatno ulaganje na dugi rok moguće. Nakon toga su mali vlasnici Eurotunela bili u punom zamahu, a primjer je dugo 'palio'. Željeznička mreža i uporaba linija svugdje su se razdvojili. I za sada se ne odvažuju poći dalje. U Francuskoj, žestok sukob iz prosinca 1995., a zatim dolazak na vlast ljevice, zaustavili su proces. Nijemci su Deutschebahnu dali privatni status, ali ga u potpunosti nadzire država. Povjerenstvo nije odustalo: još se zauzima za razdruživanje računovodstva pojedinih djelatnosti (najam, međugradski promet, regionalni promet...). Na koncu ćemo dobiti različite cjeline. Iako se takav postupak čini opravdanim, budući da omogućava bolje upravljanje dotičnim poduzećima, on isto tako najavljuje moguću privatizaciju, kada politička većina bude za to spremna. Osim ako primjer Velike Britanije ne bude zauvijek djelovao negativno. Jučer navečer Raymond Barre je uzviknuo: 'U Francuskoj smo privatizirali sve što se dalo. Sada je dosta.' Hoće li ga itko čuti?", pita se Herve Nathan.